Osuđeni seksualni prestupnik Džefri Epstin bio je umiješan u projekat „dizajniranja beba“, koje je trebalo da bude sprovedeno u laboratorijama u Ukrajini, otkriveno je u dokumentima.
U nizu dokumenata koje je 30. januara objavilo Ministarstvo pravde Sjedinjenih Američkih Država već su potvrđene veze koje je Epstin, između ostalih, imao sa Ukrajinom, a sada se pojavila i elektronska prepiska sa američkim biznismenom Brajanom Bišopom.
Riječ je o čovjeku sa kojim je Epstin, po svemu sudeći, uglavnom razgovarao o kriptovalutama.
Međutim, krajem jula 2018. godina tema razgovora bila je dosta drugačija – Bišop, koji je investitor u bitkoine, istovremeno je i zaljubljenik u „poboljšanje ljudskog bića“, kako su ga kasnije predstavili anglosaksonski mediji.
Obratio se Epstinu povodom projekta „dizajnerske bebe“, odnosno bebe po porudžbini, čiji je cilj bilo laboratorijsko stvaranje „prelijepog proizvoda“.
„Ponovo sam razgovarao sa Ostinom i imamo niz pitanja u vezi sa tim koliko si zaista ozbiljan u namjeri da ovo želiš, kao i koja su osnovna pravila da bih uopšte istraživao ovu mogućnost sa tobom i prešao na naredne korake“, stoji u poruci upućenoj osuđenom seksualnom prestupniku.
„Većina ovih pitanja odnosi se na tvoje zahtjeve u pogledu tajnosti i privatnosti, posebno kada je riječ o reputacionom riziku, kao i o eventualnom finansijskom angažmanu. Takođe, mislim da bi bilo neophodno određeno zajedničko razumijevanje ciljeva i izvodljivosti različitih ishoda“, dodaje se.
Bišop je tada predložio još jedan telefonski poziv i istakao da bi „jedan od načina da se ovo uradi bio da se sve vodi pod okriljem mog projekta ‘dizajnerske bebe’, budući da je drugi rezultat sličan i deli veliki broj istih procedura i laboratorijskih zahtjeva“.
„To bi moglo da obezbijedi dovoljan nivo poricanja povezanosti“, napisao je Bišop u mejlu.
Epstin je pristao da učestvuje u projektu, ali nije želio javno da se eksponira.
„Nemam nikakav problem da investiram. Jedina briga je da ne budem viđen kao onaj koji sve vodi“, odgovorio mu je Epstin.
Uslijedila je i potvrda – ukoliko bi se obezbijedila apsolutna anonimnost, on bi mogao da bude prvi investitor.
„Oduvijek sam zamišljao da bi, kada je riječ o bebama, morali da postoje strogi zahtjevi u pogledu anonimnosti – ne možemo javno otkrivati ko su one, niti ko su njihovi roditelji ili dobrotvori, jer bi to dijete u medijima praktično, i nažalost, obilježilo kao čudaka za cio život. Zato sam uvijek polazio od toga da bi, kod ovakvih vrsta proizvoda, investitor morao da ima apsolutnu anonimnost. Shodno tome, finansijska struktura mora biti osmišljena imajući ove detalje u vidu“, nastavio je Bišop.
„Ne umijem da programiram, ali sam prilično dobar u strukturiranju stvari“, odgovorio je Epstin.
Nekoliko dana kasnije, početkom avgusta, Bišop je poslao Epstinu mejl sa dokumentom koji je ovaj „tražio“, odnosno tabelu o korišćenju sredstava za kompaniju „dizajnerskih beba“ i „ljudskog kloniranja“.
Tražeći od Epstina povratne komentare na svoje procjene – naročito u pogledu rokova „do prvog živorođenog djeteta“ – Bišop mu je saopštio da planira da o projektu razgovaraju uživo, pa čak i da se sastanu „lično“.
„Bez žurbe“, uslijedio je kratak odgovor.
Korespodencija se nastavlja Bišopovim obavještenjem da je u toku „dodatno testiranje na miševima u mojoj laboratoriji u Ukrajini“, uz kratko pojašnjenje da je riječ o hirurškim manipulacijama i mikroinjekcijama.
„Sviđa mi se ideja: implantirati embrion, čekati devet mjeseci… I prelep proizvod“, napisao mu je Epstin.
Bišop spominje da se eksperimenti u Ukrajini sprovode paralelno sa testovima kvaliteta sperme, uz pomoć fluorescentnih sondi, koje sprovodi jedan „amater u Misisipiju“.
Laboratorija „u inostranstvu“ ponovo se pojavljuje u prepisci nekoliko mjeseci kasnije, krajem novembra, kada Bišop obavještava da je struktura „dostavila rezultate eksperimenata transfekcije na testisima miševa“.
„Primijećeno je oko 5 odsto efikasnosti, što bi moglo biti dovoljno. Dodatni testovi su u toku. Ali dugoročno, ova metoda ostaje inferiorna u odnosu na našu novu tehniku embrionalne modifikacije“, otkriva nova poruka.
Ukrajinska laboratorija finansirana bitkoinima
Eksperimenti u Ukrajini nisu tajna. Početkom 2019. godine, autor teksta u „Em-Aj-Ti tehnolodži rivjuu“, navodi virtuelnu posjetu „ukrajinskoj laboratoriji koju finansiraju“, zajedno sa Bišopom i Maksom Berijem, istraživačem u oblasti biotehnologije.
Riječ je o „laboratoriji Instituta za gerontologiju Akademije medicinskih nauka Ukrajine, u Kijevu“, navodi se u tekstu.
Poziv preko „Skajpa“ je, kako prenosi američki magazin, veoma zanimao Bišopa jer još nije bio u Ukrajini. Organizovan je zbog upita novinara da mu pokaže da li njegov projekat ima naučne osnove.
„Da bi finansirao eksperimente, prebacivao je bitkoine Evropljanima“, precizirao je novinar.
On je takođe naveo da je Bišop poslao fotografiju miša „živog odranog kože, postavljenog na postolje mikroskopa, kao i krupni plan koji prikazuje ubrizgavanje tragova boje u njegove testise“.
Prema istom izvoru, eksperimenti su u to vrijeme obuhvatili oko trideset miševa, sa donekle ograničenim uspjehom.
„U nekoliko slučajeva, istraživači su uspjeli, u ograničenoj mjeri, da ugrade genetski materijal u testise životinja“, navodi autor članka, opisujući postupak koji se sastojao od ubrizgavanja DNK niti direktno u gonade (polne žlijezde) mužjaka glodara, nakon čega im je zadat „električni šok kako bi spermatogonije apsorbovale genetski materijal“.
„Do danas nije dobijeno nijedno transgeno mladunče miša“, dodaje se u tekstu.
Epstin – od transhumanizma do eugenike
„Vodič“ virtuelne posjete bio je Dmitro Krasnjenkov, najvjerovatnije doktor ili istraživač u laboratoriji, pošto je bio odjeven u bijeli mantil.
Nosio je svoj laptop kroz sobe koje su sadržavale lasere, mikromanipulatore i prostore za uzgoj ćelija.
Institut je taj prostor dijelio sa privatnom kompanijom „Geron“, koja proučava telomerazu i biomarkere starenja, ali je ne treba miješati sa američkom kompanijom istog imena.
Krasnjenkov je dodao je da je Ukrajina siromašna zemlja, u kojoj je prosječna plata oko 350 dolara mjesečno, kao i da je to jedan od razloga zbog kojih javne institucije prihvataju strane projekte.
Britanski „Telegraf“, osvrćući se na kontakte sa Bišopom, pisao je o „fascinaciji“ koju je Epstin navodno gajio prema „poboljšanju ljudske vrste“ i „plavim očima“.
Prema izvorima britanskog lista, ta namjera se kretala „od kriogenog zamrzavanja sopstvene glave i penisa“ do plana da lično oplodi desetine „privlačnih žena sa snažnom intelektualnom pozadinom“ na svom ranču u Novom Meksiku.
Projekat takozvanog „bebi ranča“ detaljno je opisan u julu 2019. godine u tekstu „Njujork tajmsa“, nakon njegovog hapšenja.
U međuvremenu, Brajan Bišop je izjavio da je „ponosan što nikada nije prihvatio finansiranje od Epstina“.
