Italija se nalazi na samom vrhu evropske liste po količini bačene hrane, pokazuju najnoviji podaci italijanskih i međunarodnih institucija. U toj zemlji se sedmično baci više od pola kilograma hrane po osobi, čime Italija zauzima neslavno prvo mjesto u Evropi kada je riječ o rasipanju prehrambenih proizvoda.
Prema podacima, prosječna količina hrane koju jedan Italijan baci na sedmičnom nivou iznosi 555,8 grama, što je znatno više u poređenju sa drugim velikim evropskim državama. Francuzi u prosjeku bacaju 459,9 grama hrane sedmično, Španci 446,5 grama, Holanđani 469,6 grama, dok Nijemci bacaju oko 512,9 grama po osobi.
Podaci iz izvještaja Cross Country Report 2025, koji je objavila organizacija Waste Watcher International povodom 13. Nacionalnog dana prevencije rasipanja hrane, pokazuju da Italija prednjači i za oko 100 grama bačene hrane više po osobi u odnosu na Francusku i Španiju.
Blagi napredak, ali i dalje daleko od ciljeva
Pozitivna strana je to što se količina bačene hrane u Italiji smanjuje u posljednjoj deceniji. Od 2015. godine, prosječno sedmično bacanje hrane po osobi smanjeno je za gotovo 100 grama – sa 650 na 555,8 grama. Ipak, stručnjaci upozoravaju da taj tempo nije dovoljan.
Italija je i dalje daleko od cilja postavljenog za 2030. godinu, koji predviđa smanjenje bacanja hrane na 369,7 grama sedmično po osobi, što bi predstavljalo značajan iskorak u borbi protiv rasipanja i zaštiti životne sredine.
Globalni problem sa ozbiljnim posljedicama
Problem bacanja hrane daleko prevazilazi granice Italije. Prema podacima Food Waste Index Report 2024 Programa Ujedinjenih nacija za životnu sredinu, na globalnom nivou godišnje se baci oko 1,05 milijardi tona hrane, što predstavlja gotovo trećinu ukupne svjetske proizvodnje.
Ovaj etički i ekonomski paradoks dodatno dobija na težini kada se uzme u obzir činjenica da prosječna osoba godišnje baci oko 80 kilograma hrane, dok istovremeno više od 670 miliona ljudi širom svijeta pati od gladi.
Ogroman udar na životnu sredinu
Rasipanje hrane ima i ozbiljne posljedice po životnu sredinu. Procjenjuje se da je odgovorno za gotovo 10 odsto ukupnih globalnih emisija gasova sa efektom staklene bašte, kao i za potrošnju oko četvrtine ukupne količine slatke vode koja se koristi u poljoprivredi.
Stručnjaci upozoravaju da bi, kada bi bacanje hrane bilo država, ona bila treći najveći emiter gasova sa efektom staklene bašte na svijetu, odmah iza Kine i Sjedinjenih Američkih Država.
(Politika)
