„Da ‘e vječna!“ U godini u kojoj se obilježava jubijel od dvije decenije od istupanja Crne Gore iz Državne zajednice Srbije i Crne Gore, mnogi će se pozivati na nezavisnost, suverenost i državotvornost. I biće priče – za samostalnost će život dati, niko Gorom Crnom neće moći komandovati. Sa strane. Zaista?

Interesantno je kako se na našoj političkoj sceni „niko“ i „uticaj sa strane“ različito tumače. Pa i sama nezavisnost. Nezavisnost, kažu, ugrožava to što ljudi žele da srpski jezik bude službeni. Ugrožava je to što Srbi odavde održavaju diplomatske odnose sa Srbima iz regiona. Ugrožava je to što se pamti Jasenovac, Oluja, NATO agresija. Sve što ima prizvuk srpskog – ugrožava. Kažu, Beograd bi da nametne pravila, da upravlja, da izbriše Crnu Goru. Teško nama, a i Beogradu s nama.

A kad neko drugi utiče na procese u Crnoj Gori, muk. Nema kuknjave, nema plakanja, nema vriske da će se obrisati Crna Gora. To tada nisu „okupatori“ što se Srbima najčešće dodjeljuje, nego dragi strateški partneri. Tada se političari kulturno smješkaju i klimaju glavom. Od pozicije do opozicije, od nemila do nedraga, od Danijela do Milojka, svi se kunu imenom stranim.

Kao uzorni đaci trče da odrade domaće zadatke koje im ambasador da. I kao ona tužibaba iz prve klupe trče da kažu čika ambasadoru ko nije bio dobar. Tada su nam svi tutori, tada gledamo da se nikome ne zamjerimo. Za svaku odluku jedini politički argument protivnika je „šta će zapad reći?“ I u svemu tome uloge su iste, samo se glumci mijenjaju. Nekad Lajček, sada Satler; maločas Eskobar, sada Felten.

Njih dvojica znaju ko smije, ko ne smije u Vladu, šta hoće, a šta se neće uraditi. Da je igra drugačija, pa da su prvi rekli da se trobojka vrati, vidjeli bismo cio PES kako se u oro s DPS-om hvata, ali ovog puta uz pjesmu „Trobojna flaga“. Ne uz Sekuline stihove. Da su rekli – neka srpski bude službeni, to više ne bi bio napad na suverenitet, već ispunjavanje dužnosti prema EU. Naravno, ne i prema građanima.

Satler okom, Spajić skokom. Felten rekao, ko bi porekao? Kod ljudi kojima je ogrtanje zastavom jedini parametar nezavisnosti, podaništvo je očigledno obećana zemlja. Slušaj, ćuti i trpi, Crna Goro. Samo da si vječna!

 

Tagovi