Inicijativa DNP-a da se na Vladi uopšte progovori o srpskom jeziku za Spajića je noćna mora. Ne da Spajić ni na dnevni red staviti išta što je srpsko. Ni razmotriti ne smiješ, kamoli što drugo. I na kraju kaže-ucjene su, nije lijepo, nije čovječanski. A nije da su mu oduvijek ucjene smetale.

Prije skoro dvije godine, kada je Vlada izabrala za v. d. šefa policije Spajićevog kandidata Aleksandra Radovića, ucjene su pljuštale. I urodile plodom. Tadašnji i sadašnji Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović zasukao je rukave, ljut jer Lazar Šćepanović nije tada bio na Radovićevom mjestu. Šaranoviću odbili predlog, a on brže-bolje bacio se na posao ne bi li kako izvukao direktorsko mjesto Šćepanovićevo.

Prvo, čuda neviđenog, ministar je tužio Vladu u kojoj je i sam sjedio. I u kojoj još uvijek sjedi. Napredne li države. A potom je doveo Spajića pred svršen čin – te zaprijetio i krivičnim prijavama. Pričao je Šaranović, na sjednici Vlade desilo se krivičnih i krivičnih djela. Govorio je, odgovornost je njegova upoznati nadležne, kad ono: Ili krivična ili Šćepanović. Biraj, Spajiću.

Vrijeme prošlo, od krivičnih ostao muk. A na čelu Uprave policije niko drugi do Šćepanović Lazar. Šaranoviću dobar posao, a ti Spajiću, kazuj, smetaju li ti ucjene? Ili kao, i oni prije tebe, samo tražiš izgovore da srpskome leđa okreneš, i to sad kad misliš da ti više Srbi potrebni nisu? Onomad si popustio pred ucjenama Demokrata, a sad ti osnovni zahtjevi smetaju.

Tagovi