Piše: Branko Tapušković
Znate ono čuveno kako bika u koridi matadori razdražuju sa plaštom crvene boje, iako bikovi ne razlikuju boje.
Ovdje smo, prije šest godina, imali situaciju da su boje Knjaževine i Kraljevine Crne Gore, tradicionalna srpsko-crnogorska trobojka, bile kao taj plašt, koji je izazivao, i izaziva, nevjerovatnu količinu neartikulisanih reakcija.
Prije šest godina, momci su ofarbali pasarelu na Zlatici, dajući jedan lijep kolorit sivilu betona istoj toj pasareli, a povodom odbrane Svetinja, na koje su tadašnje vlasti DPS-a kidisale bezumnim Zakonom o slobodi vjeroispovijesti i pravnom položaju vjerskih zajednica.
Mladalački bunt protiv tog zakona nije krenuo u rušenje grada, naselja, naprotiv! Mladalački bunt je krenuo sa uklanjanjem sivila! Da ukrasi bojom sivilo svakodnevice i tada pretpostavljene budućnosti u kojoj za njih, i za nas Srbe, nije bilo mjesta.
Te noći, na današnji dan prije šest godina, momci su stali da odbrane boje… i sebe… i nas… i komšije… i sve građane ove Države! Te noći, momci su držali čas Čojstva i junaštva!
Te noći, zasuli su suzavcima čitavu Zlaticu i Murtovinu, kao da su tu ne znam koji klanovi i teroristi!
Da, smatrali su te momke, i nas koji smo se tu zadesili, teroristima.
Da, iako ih trenutno nema, boje su pobijedile. I nastaviće da pobjeđuju.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
