Piše: Ivica Madžarović
Ovih dana, povodom priče o kolektoru i gostovanja predsjednika Opštine Zeta, društvene mreže su se pretvorile u nešto mnogo gore od političke rasprave. U rijeku prostakluka, mržnje i otvorenog omalovažavanja.
Bez namjere da branim bilo kog političara, jer politika me ovdje najmanje zanima, ne mogu da prećutim lavinu komentara u kojima se cijela Zeta i Zećani nazivaju nepismenima, glupima, zatucanima, prljavima, pijanicama, „pećinskim ljudima“. Ne pojedinci, ne konkretni ljudi, nego jedan kraj i svi koji u njemu žive.
To nije kritika draga moja gospodo.
To se zove omalovažavanje na osnovu porijekla.
To se zove diskriminacija upakovana u „šalu“.
I to se zove prostakluk.
Posebno je poražavajuće što veliki dio tih komentara dolazi od ljudi koji su u Podgoricu došli iz sela i opština sa sjevera, ili su đeca i unuci tih doseljenika. Ljudi koji su u grad došli tražeći bolji život, a danas se ponašaju kao da su ga naslijedili, a ne izborili.
Zeta jeste seosko područje. I što s tim?
Iz Zete se radilo, hranilo, gradilo i Podgorica i pola Crne Gore.
Iz Zete su izašli ljekari, profesori, sportisti, radnici, domaćini.
Zeta nije ni glupa, ni prljava, ni zatucana, nego strpljiva. A strpljenje, izgleda, neki uporno miješaju sa glupošću.
Možete se ne slagati sa protestima.
Možete kritikovati odluke, stavove, političare.
Ali kad vam argument postane uvreda čitavog kraja i njegovih ljudi problem više nije Zeta. Problem ste vi.
Jer onaj ko se ruga tuđem porijeklu ne pokazuje da je „urban“.
Pokazuje samo da je sitan.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
