Zbog toga što je Jovanova glavna uloga u životu odigrana na dan Bogojavljenja, Crkva je od starine posvetila dan nakon tog praznika spomenu njegovom. Za ovaj dan vezuje se još i događaj sa rukom Pretečinom. Jevanđelist Luka poželio je da prenese tijelo Jovanovo iz Sevastije, gdje je veliki prorok posječen od Iroda, u Antiohiju, svoje rodno mjesto. No, uspio je samo da dobije i prenese samo jednu ruku…
Među ličnostima jevanđelskim, koje okružavaju Spasitelja, ličnost Jovana Krstitelja zauzima sasvim zasebno mjesto, kako po načinu dolaska u svijet, tako i po načinu života, ulozi krštenja Isusa, i tako najzad po svome tragičnom kraju.
Od svih ostalih proroka sveti Jovan se razlikuje naročito time što je, po predanju, imao tu sreću da je mogao i rukom pokazati svijetu „Onoga koga je prorokovao“. Za ruku Svetog Jovana priča se da ju je svake godine na dan svetiteljev arhijerej iznosio pred narod. Ponekad se ta ruka javljala raširena, a ponekad zgrčena. U prvom slučaju označavala je rodnu i obilnu godinu, a u drugom nerodnu i gladnu.
Srpska pravoslavna crkva slavi dan Svetog Jovana 7. januara po crkvenom, a 20. januara po gregorijanskom kalendaru. Crkva takođe slavi i obretenje glave svetog Jovana Krstitelja. Ruka Svetog Jovana Krstitelja se čuva u manastiru na Cetinju, a kako je tu došla interesantna je priča…
Ruka bez dva prsta
Ruka je iz Antiohije u 4. vijeku donijeta u Carigrad. Dočekana je svečano uz psalme i pjesme. Njeno posljednje skrovište bilo je u Aja Sofiji.
U to vrijeme od ruke su bila odvojena dva prsta. Jedan je danas u Otomanskom muzeju u Istanbulu. Drugi je u Sijeni i interesantno je što se na kivotu u kome se čuva nalazi natpis na srpskom: „Pretečina desnica Jovanova, pomeni mene Savu arhiepiskopa srpskoga!“
Sveti Sava je dobio drugi prst 1219. i položio ga u manastir Žiču. Kasnije je čuvan u Pećkoj Patrijaršiji do 1458. Jelena, žena despota Lazara, ih je odnijela u Moreju/Peloponez. Ubrzo su sakrivene u Italiji, u Sijeni, u hramu Svete Marije.
Put ruke do Cetinja
Ruka je ostala u Carigradu i poslije pada pod Osmanlije 1453. Sultan Bajazit II je 1484. poklanja ostrvu Rodos. Sulejman I 1522. osvaja to ostrvo i relikvija je odnijeta na Maltu, gdje je počivala 250 godina dok Napoleon nije osvojio to ostrvo 1798.
Car Rusije Pavle I je 1799. dobio svetu ruku i smjestio je u Zimski dvorac. Tu se nalazila do 1917. kada je majka posljednjeg ruskog cara Nikolaja II odnijela ruku u rodnu Dansku. Tu je, u dogovoru sa mitropolitom kijevskim, riješila da ruku pokloni dinastiji Karađorđević, u znak zahvalnosti za prihvatanje desetina hiljada ruskih izbjeglica, i tako se ona obrela u Sremskim Karlovcima, da bi kasnije bila čuvana u riznici crkve pri dvoru na Dedinju.
Poslije bombardovanja Beograda, kralj Petar II Karađorđević je pri povlačenju ponio ruku i sakrio je u Ostrogu i ona je tu provela rat.
U jednoj policijskoj raciji 1952. ruka je oduzeta crkvi i donijeta u Podgoricu, a onda u Beograd. Tu je bila u državnom trezoru sve do 1978. Tada je poklonjena manastiru Svetog Petra na Cetinju, gdje se i danas nalazi.
Desnica Svetog Jovana prvi put je iznijeta pred narod na Ivanjdan 1993. godine. Interesantno je da je 2006. data Rusiji na 40 dana. Bila je u najvećim ruskim gradovima, a onda je nekoliko dana provela i u Kijevu.
(Istorijski zabavnik)
