Na današnji dan, 19. januara 1938. godine, preminuo je najveći srpski i jugoslovenski komediograf, pisac, novinar i diplomata, Alkibijad Nuša – Branislav Nušić.
Rođen je 8. oktobra 1864. godine u Beogradu, u blizini Saborne crkve. Na mjestu njegove rodne kuće danas se nalazi Narodna banka Srbije. Njegov otac bio je ugledni trgovac žitom, ali je ubrzo poslije rođenja Alkibijada izgubio svo bogatstvo. Tada se cijela porodica Nuša preselila u Smederevo, gdje je Nušić proveo svoje djetinjstvo.
Do svoje 18. godine zvao se Alkibijad Nuša, da bi tada – zakonski promijenio ime u Branislav Nušić. Gimnaziju je završio u Beogradu, gdje je i okončao studije pravnih nauka, koje je započeo u Gracu.
Književni počeci i izazovi
Sa 19 godina napisao je svoju prvu komediju „Narodni poslanik“ (1883. godine), u kojoj ismijava političku borbu, izbore, narodne poslanike i vladinu stranku. Ovaj pozorišni komad na sceni se pojavio prvi put tek 13 godina kasnije.
Kao dobrovoljac učestvovao je u Srpsko-bugarskom ratu 1885. godine, koji je trajao dvije nedjelje. Godinu dana kasnije, Nušić je objavio svoju prvu knjigu „Pripovijetke jednog kaplara“, koja se sastojala od kratkih priča i crtica nastalih prema pričama i doživljajima iz rata.
Komedija „Sumnjivo lice“ bila je sljedeće djelo koje je Nušić napisao, a koje se na sceni našlo tek 35 godina kasnije – 1923. godine.
Zatvorski dani i diplomatska karijera
Proveo je godinu dana u zatvoru jer je pjesmom „Dva raba“ razbijesnio kralja Milana. U zatvoru je napisao knjigu „Listići“ i komediju „Protekcija“, u kojima je uspio da bude malo suptilniji prilikom kritikovanja društva.
Nušić je postavljen za sekretara Ministarstva prosvjete 1900. godine, a ubrzo je postao dramaturg Narodnog pozorišta u Beogradu. Upravnik Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu postao je 1904. godine, a zajedno sa učiteljem Mihajlom Sretenovićem osnovao je prvo dječje pozorište, koje se brzo ugasilo.
„U svim svojim djelima pisao je o ljudima, o njihovoj prirodi, ponašanju, a nerijetko ih je svojim humorom i kritikovao, ističući njihove mane kao nešto vrijedno podsmijeha.“
Najznačajnija djela
Njegov legat obuhvata nevjerovatan broj naslova koji se i danas izvode:
-
Komedije: „Sumnjivo lice“, „Gospođa ministarka“, „Narodni poslanik“, „Protekcija“, „Ožalošćena porodica“, „Pokojnik“, „Put oko svijeta“, „Dr“, „Svijet“, „Ujež“, „Mister dolar“.
-
Pripovijetke i romani: „Pripovijetke jednog kaplara“, „Ramazanske večeri“, „Opštinsko dijete“, „Ben-Akiba“, „Autobiografija“.
-
Tragedije: „Knez Ivo od Semberije“ (opera), „Hadži-Loja“, „Nahod“.
-
Drame: „Tako je moralo biti“, „Jesenja kiša“, „Pučina“, „Iza Božjih leđa“.
Preminuo je 19. januara 1938. godine, a tog dana je fasada Narodnog pozorišta u Beogradu bila uvijena u crno platno.
