Naš portal je još prije četiri godine istražio i pisao o sumnjivim poslovima u Donjoj Gorici, razotkrivajući spregu tadašnje gradske uprave, Uprave za vode i kompanije „Čelebić“. Danas, kada se vrši detaljna revizija dokumentacije i kada su određene sumnje javno potvrđene od strane policijskih zvaničnika, podsjećamo na činjenice koje smo prvi objavili, a koje ukazuju na organizovanu šemu eksploatacije državnih resursa.

Policijska potvrda i „velika pravna lica“

Goran Mitrović iz Odsjeka za privredni kriminal nedavno je, gostujući u emisiji „Reflektor“, potvrdio da se pod lupom inspektora nalazi jedno „veliko pravno lice“ zbog vađenja šljunka u Podgorici. Ono što je ključno u njegovoj izjavi jeste uloga Glavnog grada, koji je posredovao u dobijanju saglasnosti od Uprave za vode.

Tragom tih informacija, došli smo do saznanja da je riječ o lokaciji od Donje Gorice do Donjih Kokota. Na osnovu ugovora sa Glavnim gradom, posao „čišćenja“ sprudova povjeren je upravo kompaniji Toma Čelebića.

Šema: Od „čišćenja“ korita do privatnog stadiona

Citav proces je započet na inicijativu OFK Mladost Lješkopolje 1970 (danas FK Podgorica). Pod maskom „regulaciono-interventnih radova“ i navodne brige za ekosistem Morače, na lokalitetima Dahna i Mišurica vršeno je uklanjanje ogromnih količina riječnog materijala.

Nikada javno nije saopšteno koliko je materijala izvezeno niti koliko je Glavni grad (odnosno država) prihodovao od ovog posla. Iako zakon nalaže da Uprava za vode vrši obračun naknade za izvađeni materijal, ti podaci su ostali tajna.

Posao je povjeren firmi „Čelebić“, čiji je vlasnik ujedno i jedan od vlasnika kluba koji je inicirao radove.

Sve indicije ukazuju na to da je upravo od tog, praktično besplatnog državnog materijala, izgrađen kompleks DG Arena.

Dok je podgoričkom administracijom upravljao Slavoljub Migo Stijepović, ugovori su služili kao „ulaznica“ za legalizaciju nečega što istražitelji danas vide kao organizovanu šemu za prelivanje državne imovine u privatne džepove.

Investicija u „sopstveni“ klub državnim šljunkom?

Kompanija „Čelebić“, kao generalni sponzor i strateški partner kluba, investirala je u modernu infrastrukturu. DG Arena danas raspolaže sa glavnim i tri pomoćna terena, sa tribinama kapaciteta preko 4.000 mjesta. Iako projekat izgleda glamurozno, ostaje gorak ukus činjenice da je građen u periodu kada se, pod plaštom regulacije korita, odvijala nelegalna eksploatacija šljunka kojom su pojedinci stekli enormno bogatstvo.

Hoće li pravda konačno „prošetat“ i kroz Donju Goricu?

Slučaj Donje Gorice je školski primjer kako su se prirodni resursi Crne Gore koristili kao privatni bankomat. Činjenica da se tek sada, sa pet godina zakašnjenja, kuca na vrata aktera ove afere, dovoljno govori o barijerama koje su godinama štitile ovaj posao.

Postavlja se pitanje hoće li se u novim političkim okolnostima išta suštinski promijeniti i da li će akteri ove „šljunkovite šeme“ konačno snositi odgovornost za pustošenje riječnog korita i nezakonito bogaćenje, ili će i ovaj izviđaj ostati samo mrtvo slovo na papiru?

Tagovi