„Pjesma je nastala 1992. godine u manastiru Krka, u pravoslavnoj Dalmaciji, gdje sam bio u nekoj slikarskoj koloniji. Imao sam tamo jednog poznanika, sveštenika, koji je bio jako dobar s mojom familijom. Inače, prethodno je bio sveštenik u mom kraju. I napravio sam pjesmu onako, odjednom. Vizuelna je, sva je puna slika i mislim da su ljudi u tome prepoznali onog zvonara što zvoni na zvoniku dok snijeg pada po njemu. Sve možeš da vidiš – i babu kako me vodi za ruku i kako kaže da se prekrstim“, započeo je.
„Hladno je bilo, drhtali su prsti. I ušla je u antologiju. Mislim, još dok nisam napravio muziku, kada sam je čitao kao tekst, predstavnik kulturno-umjetničkog društva ‘Zora’, Slavko Zorica, u manastiru Krka je rekao: ‘Ovo će biti antologija, ovo ulazi u antologiju’, iako još nije bila objavljena. Kada sam je čuo u Knez Mihailovoj, rekao sam: ‘E, to je to’. I postala je antologija“, rekao je Baja jednom prilikom.
(MONDO)