Građani Cetinja su punu godinu dana s pravom protestovali na magistralnom putu koji vodi ka Budvi, i to u jeku turističke sezone, kada je Crna Gora ekonomski najosjetljivija. Njihovi protesti nijesu bili hir niti politički performans, već vapaj za pravdom i odgovornošću nakon masakra koji se desio na Cetinju i koji je duboko potresao čitavo društvo.

Uprkos tome što su protesti trajali mjesecima, što su izazivali velike gužve i nanijeli ozbiljnu finansijsku štetu državi, turizmu i privredi, institucije su ćutale. Država je nijemo posmatrala sve što se dešavalo, bez odlučne reakcije, bez slanja specijalnih jedinica i bez privođenja građana. Niko iz vrha izvršne vlasti tada nije ni pomislio da upotrijebi silu, niti da demonstrira autoritet nad nezadovoljnim građanima.

Danas, međutim, u Botunu svjedočimo potpuno drugačijem i zabrinjavajućem pristupu države. Na građane koji protestuju na svojoj zemlji, van javne saobraćajnice, šalju se specijalne policijske jedinice. Privode se stariji ljudi, mještani i građani koji brane svoje osnovno pravo na život, zdravlje i dostojanstvo, što predstavlja grubo nesrazmjernu i selektivnu upotrebu sile.

Posebno zabrinjava činjenica da se ovakva odlučnost i „efikasnost“ policije pokazuje isključivo prema običnim građanima, dok istovremeno izostaje odlučno i vidljivo hapšenje pripadnika organizovanih kriminalnih grupa, koje godinama nesmetano djeluju, ugrožavaju bezbjednost države i razaraju društvo iznutra.

Ovakvi dvostruki aršini, selektivna primjena sile i očigledno različit odnos institucija prema građanima u zavisnosti od političkog ili društvenog konteksta, ozbiljno narušavaju povjerenje javnosti u državu, policiju i pravni poredak. Umjesto osjećaja sigurnosti i pravde, građanima se šalje poruka da su institucije jake samo kada treba da se obračunaju sa sopstvenim narodom, a slabe kada se suočavaju sa stvarnim izvorima kriminala i bezakonja.

 

Tagovi