I Ibrahimović ćuti pred Radmanom o vojnicima iz Šavničke grupe: Crna Gora ne smije ni da pita za ratne zločine Hrvatske

Više od tri decenije nakon rata, sudbina pripadnika šavničke vojne grupe iz 1991. godine ostaje nerazjašnjena, a odgovornost za to više se ne može pravdati protokom vremena. Ono što posebno zabrinjava jeste činjenica da Vlada Crne Gore nikada ozbiljno nije zahtijevala da se ovaj slučaj do kraja istraži. Niti je od Hrvatske tražila povratnu informaciju šta se desilo s crnogorksim vojnicima.

Iako je dio posmrtnih ostataka pripadnika šavničke vojne grupe dopremljen u Crnu Goru i sahranjen u Nikšiću i Šavniku, nikada nije saopšteno da su sva tijela pronađena i identifikovana, niti je objavljen zvaničan podatak o ukupnom broju stradalih i vraćenih vojnika.

Riječ je o rezervistima i vojnicima JNA iz Šavnika i Nikšića, koji su mobilisani i poslati na ratišta u Hrvatskoj, a od kojih se dio nikada nije vratio kući. Njihova imena se rijetko pominju, njihova sudbina se prećutkuje, a njihove porodice već decenijama žive bez odgovora.

Sada šef hrvatske diplomatije Gordan Grlić Radman pozdravlja hapšenje Milorada Kovačevića (61) u Crnoj Gori, kojeg Hrvatska traži zbog ratnog zločina protiv ratnih zatvorenika. S druge strane – muk. Država Crna Gora ni da pomene svoje vojnike, niti da pita za njihovu sudbinu.Ministar spoljnih poslova Ervin Ibrahimović grupu šavničkih vojnika ne pominje, kao da ih nikada Crna Gora nije poslala na ratište u Hrvatsku kao dio vojnih jedinica JNA.

Podsjetimo, ovi ljudi nijesu otišli u rat svojom voljom. Država ih je poslala, a kada su poginuli, nestali ili završili u zarobljeništvu – država ih je zaboravila. Niti jedna vlada Crne Gore, od 1991. do danas, nije insistirala na punoj istini o tome šta se dogodilo sa šavničkom vojnom grupom. Njihove porodice i dan danas tvrde da su neki vojnici ubijeni nakon zarobljavanja, neki nestali bez ikakvog traga, nijesu sva tijela pronađena, identifikovana, niti vraćena u Crnu Goru.

Dio posmrtnih ostataka jeste dopremljen i sahranjen u Nikšiću i Šavniku, ali za određeni broj pripadnika šavničke grupe i dalje nije poznato gdje su stradali niti gdje se nalaze njihovi posmrtni ostaci.

I zato je ključno pitanje za kabinet Milojka Spajića zašto Vlada Crne Gore nikada nije insistirala na regionalnoj istrazi, ekshumacijama i identifikaciji svih stradalih? Zašto sdo sada nema nijedne zvanične inicijative prema Hrvatskoj, pritiska na tužilašta, javnog izvještaja, niti elementarne političke volje?

I zato je nažalost činjenica da Crna Gora i nakon ovoliko vremena pokazuje selektivni karakter bez pokušaja da porodicama saopšti šta je sa njihovom djecom i najbližima i zašto se ćuti pred Hrvatskom.