Društvene mreže postale su sastavni dio svakodnevnog života mladih, oblikujući njihove stavove, emocionalno stanje i socijalne interakcije. Ipak, koliko taj uticaj može biti pozitivan, a koliko štetan, još uvijek predstavlja pitanje koje izaziva pažnju stručnjaka širom svijeta.
U nastojanju da bolje razumijemo ovu temu, razgovarali smo sa Nebojšom Žižićem, specijalistom medicinske psihologije, MSc, sertifikovanim transakcionim analitičarem (CTA) i nosiocem ECP sertifikata. Sa njim smo razgovarali o tome kako društvene mreže oblikuju psihološki razvoj mladih, koje rizike nose i kako roditelji i obrazovne institucije mogu pomoći u njihovom odgovornom korišćenju.
BORBA: Uticaj intenzivnog boravka na društvenim mrežama na samopouzdanje i sliku o sebi
ŽIŽIĆ: Intenzivan boravak mladih na društvenim mrežama često snižava samopouzdanje mladih ljudi kroz poređenje sa drugima. Mladi upoređuju svoj život sa idealizovanim verzijama tuđih života, te dolazi do uvjerenja da većina bolje žive od njih ili da je život drugih ljudi zanimljiviji i bogatiji. Lajkovi i pratioci postaju valuta vrijednosti.
Dakle, umjesto da formiraju sliku o sebi kroz realna iskustva, rade to kroz digitalnu povratnu informaciju. Zbog toga se javljaju: sumnja u sebe, nezadovoljstvo tijelom, anksioznost i osjećaj „neadekvatnosti“. Sve ovo je karakteristično za razvojnu fazu kakva je adolescencija, ali ozbiljni problem nastaju kad dođe do situacije da nikad nije dovoljno: ljepote, bogatstva, popularnosti.
S druge strane, boravak u virtuelnom prostoru postaje način organizacije slobodnog vremena to postaje problem. Socijalne aktivnosti se svode na minimum, razmjena mišljenja i savjetovanje se vrše sa vještačkom inteligencijom, pa potreba za direktnim ljudskim kontaktom postaje manja što kreira usamljenost i izolaciju.
BORBA: Najopasnije psihološke posljedice pretjeranog korišćenja interneta kod tinejdžera (koje roditelji najčešće ne primjećuju)
ŽIŽIĆ: Roditelji obično primijete pad ocjena i previše vremena provedenog na telefonu, ali najčešće ne vide ove dublje posljedice:
Povlačenje iz stvarnih odnosa – dijete još uvijek “komunicira online”, pa roditelji ne registruju da je u stvarnom životu postalo socijalno izolovano.
Glad za stimulacijom-navika da se stalno dešava nešto novo i da dobijaju konstantno informacije, te porast anksioznosti ukoliko do toga ne dolazi dovoljno brzo. Ovo dovodi do hronično smanjene tolerancije na dosadu – sve mora da bude brzo, stimulativno i kratko, što otežava učenje i koncentraciju.
Poremećaj sna – plava svjetlost, stalne notifikacije, previše stimulacije.
Normalizacija štetnih sadržaja – nasilje, samopovređivanje, ekstremne dijete, pornografija, toksične ideologije.
Slabljenje samoregulacije – dijete gubi sposobnost da kontroliše impuls korišćenja.
BORBA: Šta roditelji, škole i institucije treba da urade da zaštite mlade bez suvišnog ograničavanja
ŽIŽIĆ: Najefikasnije su mjere koje razvijaju kompetencije, a ne zabrane. Kada je neophodno potrebno je i postavljanje granica u smislu roditeljskog nadzora vremena provođenja na telefonima i drugim uređajima, pogotovu ukoliko dijete nema nikakvu kontrolu.
Međutim, puno bolje je ponuditi konstruktivno vrijeme i sadržaje kroz koje razvijaju vještine.
Roditelji mogu uvesti jasne, dogovorene rutine korišćenja ekrana.
Ne koristiti telefon kao nagradu ili kaznu.
Biti model roditelja koji “ne vise na telefonu”— djeca ne slušaju koliko gledaju.
Podsticati ih na društveni aktivizam, kako od strane roditelja tako i od strane škola. Svjedoci smo da je volonterizam u našoj zemlji slabo razvijen. Kada bi roditelji i obrazovni sistem podsticali učenje i sticanje iskustava kroz volonterizam, pa čak i nagrađivali učešće u volonterskim aktivnostima, dali bi mladima alternative i načine zdravog isticanja i pomaganja drugima.
Škole mogu uvesti predmet ili radionice digitalne pismenosti (kritičko mišljenje, sigurnost, prepoznavanje manipulacije).
Cilj nije „zatvoriti mlade od tehnologije“, nego ih naučiti da je koriste svjesno, a ne kompulzivno.
BORBA: Prvi znakovi nezdrave zavisnosti od interneta ili telefona
ŽIŽIĆ: Rano se prepoznaje kroz promjene u ponašanju:
Razdražljivost ili agresivnost kada se telefon oduzme.
Stalno provjeravanje notifikacija, čak i bez zvuka.
Gubitak interesa za hobije koje je ranije voljelo.
Pad koncentracije i nemogućnost da se fokusira na zadatak duže od par minuta.
Poremećen san (kasno liježu, bude se da provjere telefon).
Laganje o vremenu provedenom online.
Izbjegavanje društvenih situacija u kojima nema interneta ili gdje treba da komuniciraju licem u lice.
Najvažnije: zavisnost se ne mjeri satima provedenom na telefonu, nego time koliko korišćenje ometa redovno životno funkcionisanje, koliko ga čini konstruktivnim.
BORBA: Šta pokazuju aktuelna istraživanja: veći rizik ili samo drugačiji izazovi?
ŽIŽIĆ: Istraživanja do sada ukazuju na kombinaciju oba faktora:
Mladi danas nisu slabiji ili „osjetljiviji“ od prethodnih generacija — ali žive u okruženju koje je psihološki mnogo intenzivnije.
Internet pojačava postojeće ranjivosti: ako je dijete nesigurno, sklono anksioznosti, izolovano ili opterećeno perfekcionizmom, društvene mreže to mogu višestruko povećati.
Rizici jesu veći jer je izloženost 24/7, algoritmi podstiču emocionalno intenzivan sadržaj, a socijalna poređenja su stalna.
Ali ima i pozitivnih aspekata: pristup informacijama, edukaciji, kreativnosti, zajednicama sličnih interesa.
Dakle — rizici su veći, ali ne zato što je generacija „lošija“, već zato što je digitalno okruženje neuporedivo snažnije i agresivnije nego ikad prije. Važno je učiti mlade kako da pametno koriste internet i medije, a ne da ih ukidaju.
Nove generacije su generacije tehnologije, tako da je bitno uz njih učiti. Mladi ljudi imaju velike potencijale za učenje i potrebu za rastom, ali od društva u kom žive i normi koje društvo diktira zavisi kojim će sadržajima biti izloženi.
BORBA: Poruka mladima koja može da ih “trgne” iz digitalne zablude
ŽIŽIĆ: Vrijeme koje potrošiš online ne možeš vratiti, a dobar dio vremena provedenog na internetu je “izgubljeno vrijeme”.
Tako da poruka je družite se, kreirajte uspomene, zaljubljujte se, volite, razočaravajte i učite kako izlaziti na kraj sa problemima i frsutracijama.
Djetinjstvo i mladost niko i ništa ne može da vrati, pa je šteta potrošiti ih u virtuelnom svijetu.
Odličan i društveno veoma važan intervju. Na jasan, stručan i pristupačan način izlozeno. Otvara jednu od ključnih tema savremenog odrastanja. Poruke su upozoravajuće. Poruke su i ohrabrujuće. Ne demonizuju tehnologiju, već pozivaju na svjesno, odgovorno i humano korišćenje interneta. Snažan naglasak na porodicu, obrazovanje i realne životne vrijednosti.