Ako bi se u potpunosti realizovala obećanja koja trenutno kruže političkim prostorom – isplate od 100 miliona eura za bivše radnike drvoprerade i šumarstva, 55 miliona za povećanje dječjih dodataka i 65 miliona eura za penzionere i zaposlene kroz model „pola prosječne plate i penzije“ – ukupna cifra dostiže 220 miliona eura. Drugim riječima, fiskalna bomba čiji udar državni budžet ne može da amortizuje bez ozbiljnih posljedica.
Prema procjeni Fidelity Consulting, nijedna od pomenutih mjera nije dio usvojene fiskalne strategije, niti postoji finansijsko pokriće u aktuelnom budžetu. To znači da bi eventualno sprovođenje ovih najava zahtijevalo novo zaduženje, rezove u postojećim programima, ili rebalans budžeta s potencijalno širokim posljedicama.
Tri obećanja – jedan problem: novca nema
• 100 miliona € – odštete i nadoknade bivšim radnicima drvoprerade/šumarstva
• 55 miliona € – proširenje dječjeg dodatka
• 65 miliona € – isplate penzionerima i zaposlenima
Ukupno: 220 miliona eura
Jasno je: fiskalna matematika ne trpi obećanja bez pokrića.
Fiskalna strategija, dokument precizno definisan kao okvir održivosti javnih finansija, nema ni blizu predviđen prostor za ovakve rashode. Budžet za 2025. takođe ne sadrži linije ni projekcije koje bi ih mogle apsorbovati.
Ako se ova obećanja pretvore u odluke, država ulazi u scenario u kojem postoje samo tri opcije: novo zaduženje, usporavanje infrastrukturnih i investicionih projekata, sečenja rashoda na drugim stavkama – uključujući zdravstvo, obrazovanje i kapitalne investicije.
Predizborna galama, poslije – muk i račun
Ekonomisti upozoravaju da je ovakav model političkih obećanja u suprotnosti sa fiskalnom realnošću Crne Gore.
Sistemi socijalnih isplata moraju biti trajni, održivi i planirani – a ne jednokratni politički vatrometi.
U suprotnom, entuzijazam traje jedan dan, a posljedice godinama.
Ostaje otvoreno pitanje: ko će i čime platiti tih 220 miliona eura?
Jer za sada – u budžetu ih nema.
