Demokratska partija socijalista ulazi u najtežu fazu od svog postojanja. Ne radi se više o političkim trzavicama, već o pravom, otvorenom raspadu. Stranka koja je decenijama glumila monolit sada se lomi na sve strane — i to najviše iznutra, od ljudi koji su je do juče predstavljali.

Prvi signal da dolazi do raskola došao je kada se bivši premijer Duško Marković, jedan od najprepoznatljivijih ljudi nekadašnjeg DPS-a povukao iz partije čime je direktno potvrdio da se stranka urušava iz temelja. Njegov odlazak odjeknuo je kao jasna poruka da ni oni koji su nekada bili vrh vlasti više ne vjeruju u smjer u kojem se DPS kreće.

Takođe znak pukotina bio je odlazak Drite Lole, koji je označen kao ozbiljan udarac partijskom vrhu. Njen izlazak iz DPS-a, koji se tumači kao “unutrašnji šamar”, nagovijestio je sve ono o čemu se godinama šuškalo — klanovi, zatvorene strukture, nedostatak demokratije i odlučivanje u uskom krugu.

A onda — novi šok. Nikola Janović, simbol mlađeg, modernijeg kadra i jedno od najistaknutijih imena, danas takođe okreće leđa stranci. Njegovo napuštanje DPS-a predstavlja finalni dokaz da brod tone. Kada počnu da odlaze oni koji su bili i generacijska nada i politička investicija — to znači da je postalo neodrživo.

Rasulo bez presedana

Ovo očigledno više nije sporadično nezadovoljstvo. Ovo je rasipanje u realnom vremenu. Lome se struje, pucaju veze i pokazuje se da DPS više nema unutrašnju koheziju. Kad se u kratkom roku povuku Llolla, Marković i Janović, onda se postavlja jedno pitanje: ko je sljedeći?

A šta su razlozi?

Potpuna centralizacija moći, koja se godinama gradila, sada se vraća kao bumerang.

Odluke se donose u zatvorenom krugu, bez konsultacija i bez diskusije.

Nedostatak političke perspektive za sve koji nijesu dio užeg rukovodstva.

Godinama gomilane greške sada izlaze na naplatu.

Posljedice su tek pred nama

DPS ulazi u najdublju krizu otkad postoji. Gubitak kadrova ovog nivoa znači da se mijenja politička mapa Crne Gore. Odsustvo autoriteta i urušavanje vertikale ostavlja partijsku strukturu ranjivom. A kada prestane povjerenje među vlastitim ljudima — biračko tijelo to osjeti prije svih.

Nekada najmoćnija partija u Crnoj Gori sada djeluje kao umorna organizacija koja se ne može izboriti sa vlastitim problemima. Odlasci se nastavljaju, struja se raspada, a DPS — uprkos pokušajima da situaciju predstavi kao “normalan proces” — ostaje bez ključnih ljudi.

Ovo je početak kraja jedne ere. Ne napuštaju DPS marginalci, nego Marković, Llolla, Janović — ljudi koji su bili lice, simbol i snaga stranke. Kad oni bježe sa broda, onda je jasno da tone ozbiljno i nepopravljivo. Rasulo nije tek počelo. Ono je samo konačno postalo javno.

Tagovi