Crkva Svetog Aleksandra Nevskog u Beogradu jedan je od simbola našeg glavnog grada, a nasleđe ruskog kneza i svetitelja ima veliki odjek među istoričarima, naučnicima i vernicima. Ova svetinja samo je jedna od mnogih koje podsećaju na istorijske veze između srpskog i ruskog naroda, dok priče o moštima Aleksandra Nevskog ističu mistični karakter njegovog lika i dela. Eksumacija je otkrila neke tajne, a sada je red na naučnike da pronađu odgovore.
Aleksandar Nevski jedna je od ključnih ličnosti ruske istorije – veliki vojskovođa, političar, svetac kanonizovan od crkve, nebeski zaštitnik i čuvar Rusije. Tokom života nije izgubio nijednu bitku, a često je pobeđivao jače protivnike. S punim pravom može se reći da je postao jedan od kulturnih simbola zemlje, oličenje strateškog uma vojskovođe, lične hrabrosti i samopregornosti. Ali šta zaista znamo, a šta ne znamo o heroju koji nije pretrpeo nijedan poraz?
Slike na brojnim portretima i ikonama napravljene su samo na osnovu usmenih opisa. Ni metod čuvenog naučnika Mihaila Gerasimova, koji je razvio tehniku plastične rekonstrukcije lica po lobanjama, nije mogao pomoći u obnovi njegovog izgleda. Ekshumacija moštiju Nevskog to je potvrdila.
„Brada kao kod Kozmine, u shimi, kovrdže malo vidljive ispod shime, riz prepodobnički, u ruci svitak stisnut, sam telom ramenit“, ovako je knez prikazan u uputstvima za ikonopisce, sastavljenim u XVI–XVII veku. Činjenica je da je konkretnih podataka malo.
Aleksandar Nevski je preminuo 14. novembra 1263. godine nakon bolesti koju je dobio tokom pohoda u Ordu. Međutim, postoji verzija prema kojoj je Nevski mogao biti otrovan sporo delujućim otrovom. Prvobitno je sahranjen u Vladimirskom Roždestvenskom manastiru. Na inicijativu Petra I, njegove mošti su prenete u Aleksandro-Nevski manastir u Sankt Peterburgu, koji je do kraja veka postao poznat kao Aleksandro-Nevska lavra.
Toliki interes Petra I za ličnost Nevskog nije bio slučajan. Na Moskovskom saboru 1547. godine Ruska pravoslavna crkva kanonizovala je Aleksandra kao čudotvorca. Vremenom su moštima kneza pripisivana lekovita svojstva. Do početka XX veka ostaci Aleksandra Nevskog nisu dirani.
Ipak, 1922. godine izvršena je ekshumacija moštiju. Očevici koji su učestvovali u ekshumaciji tvrdili su da su unutar kovčega bile kosti koje su pripadale nekolicini osoba, a ovo otkriće je zapanjilo naučnike.
Koga od njih predstavlja Aleksandra Nevskog nije bilo moguće utvrditi, zbog čega metoda Gerasimova nije mogla biti primenjena. Mošti su predate Muzeju istorije religije i ateizma u Kazanskom saboru, a sam kovčeg – Ermitažu. U Trojički sabor lavre mošti su vraćene tek 1989. godine.
Ekshumacija nije pomogla da se odgovori na pitanje o izgledu kneza, ali je pokrenula mnoga druga. Najvažnija među njima su: zašto je na jednom mestu sahranjeno više osoba i ko su oni bili za života. Naučnicima tek predstoji da odgovore na ova pitanja, piše Ruskaja semerka.
(RT BALKAN)
