Đovani Falkone – čovjek koji je mafiji rekao „ne“ i zašto je neko kao on potreban Crnoj Gori

Đovani Falkone bio je simbol pravednosti, hrabrosti i nepokolebljive borbe protiv organizovanog kriminala u Italiji. Rođen 1939. godine u Palermu, u srcu Sicilije – kolijevci  Koza Nostre – Falkone je odrastao u društvu u kojem je mafija bila nevidljiva ruka moći, prisutna u svakoj pori društva. Ipak, on je bio jedan od rijetkih koji se usudio da joj se otvoreno suprotstavi.

Put pravde kroz sistem pun straha

Početkom 1980-ih, Falkone je, kao istražni sudija, osnovao posebnu komisiju za borbu protiv mafije zajedno sa tadašnjim glavnim sudijom u Vrhovnom savjetu sudstva Rokom Činki i sa Lilianom Ferarom iz Ministarstva pravde u Palermu. Sicilijanska mafija koja je široko rasprostranjena na Siciliji, iznova i iznova je jasno stavila do znanja kroz brojne napade na istražitelje da neće dopustiti takve poremećaje svoje moći i poslovanja; 1983. godine, izvršen je bombaški atentat na Činika.

1984. Falkone je uspio da nagovori mafijaškog velikana Tomazo Bušeta da prekrši Omerta zavjet i stavi se na raspolaganje kao ključni svjedok. Bušeta izjave imale su veliku vrijednost za istražitelje i dovele su do zatvora mnoge mafijaše. Falkone, koji je bio pod stalnom policijskom zaštitom, neometano je vodio takozvani „Maksi proces“ protiv oko 400 pripadnika mafije od februara 1986. nadalje, koji je trajao 22 mjeseca i od kojih su mnogi bili osuđeni na dugotrajne zatvorske kazne zbog postupka koje je vodio pripremljeno. Mjesto pregovora bio je posebno izgrađen bunker unutar zatvora u Palermu, koji je mogao da izdrži čak i raketni napad. Tokom procesa objekat je obezbjeđivalo oko 500 čuvara i rezervoar, a nadzirao se i vazdušni prostor. Kroz svoje istrage, Falkone je prodro do srži mafije.

Dalja masovna suđenja uslijedila su u narednih nekoliko godina nakon što je Falkone uspio da iskoristi izjave drugih priznatih mafijaša. 1991. Falkone se preselio u Ministarstvo pravde.

Tragičan kraj

Ubijen je 23. maja 1992 godine. Atentatori su odložili 500 kg TNT dinamita sakrivenog u kanal za otpadne vode iskopan paralelno sa putem, u blizini mjesta Kapači ispod autoputa A29 koji vodi od aerodroma Palermo do samog grada Palermo. Detonacija je punom snagom zahvatila dva automobila. Ubijeni su i njegova supruga Frančeska i trojica telohranitelja; vozač Đuzepe Kostanca slučajno je preživeo. Crvena granitna ploča na autoputu A29 danas predstavlja spomen obeležje na napad. Falkone je sahranjen u grobnoj kapeli svoje porodice na groblju Sant Orsola u Palermu.

Italija je bila šokirana, a njegovu smrt mnogi smatraju trenutkom nacionalnog buđenja protiv mafijaškog sistema.

Bivši šef mafije Gaspare Spatuza, koji je priznao oko 40 ubistava, dobio je blažu kaznu jer je postao policijski doušnik i omogućio rješenje brojnih krivičnih djela, uključujući niz mafijaških napada koji su potresli čitavu zemlju.

Lider Koza Nostre, Đuzepe Baranca, koji je uhapšen 1996. godine, morao je da odgovara za napad. Prema riječima nekoliko svjedoka, atentat je naručio tadašnji „šef šefova“ Salvatore Rina. Dvadeset godina nakon napada, u novembru 2012. godine, policija je uhapsila osumnjičenog dobavljača eksploziva, ribara Kosimo Damato. Priznanje prethodnih mafijaša odvelo je istražitelje na njegov trag. Prema policijskim izvorima, Damato je pomogao u vađenju TNT-a korištenog u napadu iz bombi iz Drugog svjetskog rata koje je vadio iz mora. Đuzepe Baranca i Kristoforo Kanela osuđeni su na doživotni zatvor, a Kosimo Damato na 30 godina

Crnogorska potreba za „Falconeom“

Tri decenije kasnije, nasljeđe Đovanija Falkone ima posebno značenje i za Crnu Goru. Naše društvo se, baš kao italijansko osamdesetih, suočava s duboko ukorijenjenim oblicima organizovanog kriminala, korupcijom u institucijama i sprezi politike, biznisa i kriminalnih struktura. Kulminacija svega toga mogla se vidjeti poslednjih 10 godina u ratu dva najveća kriminalna klana na ovim prostorima a gdje brojni politički akteri govore – da su dva klana nastala u institucijama Države Crne Gore!

Stoga je očigledno da je Crnoj Gori potreban njen Falcone – profesionalac koji nije dio mafijaških dogovora, koji ne mjeri pravdu kroz interes, već kroz istinu. Takva osoba bi morala imati:

hrabrost da se suprotstavi strukturama moći, bez obzira na političku cijenu;

institucionalnu podršku, bez koje nijedna borba nije moguća;

javnu podršku građana, jer bez društvenog pritiska sistem se lako vraća u ćutanje i kompromis.

Falkone je pokazao da pojedinac može pokrenuti promjenu, ali i da bez sistemske zaštite i političke volje ni najveća hrabrost nije dovoljna. Njegova smrt nije bila kraj borbe protiv mafije u Italiji, već njen novi početak. Crna Gora bi, ako želi istinski pravni i demokratski poredak, morala iznjedriti tu vrstu ličnosti – hrabrog, moralnog i profesionalnog tužioca koji se ne plaši da pogleda moć u oči.

A nakon nedavnih izlaganja vrhovnog tužioca Markovića u Skupštini Crne Gore, postavlja se pitanje da li možemo ikada dobiti takvu osobu koja bi Crnu Goru oslobodila sprega mafijaških klanova koji se i dan danas ubijaju na crnogorskim ulicama.