Boja očiju je detalj koji odmah privuče pažnju – od braon, preko plave koja je tipična za Evropu, do rijetke zelene koja se javlja kod svega dva odsto ljudi u svijetu. Toliko raznolikosti nisu samo slučajnost, već složena kombinacija pigmenta, načina na koji svjetlost prolazi kroz oko i genetike.
Kada upoznate nekoga, prvo što zapazite su vjerovatno njihove oči. Mogu biti tople, zemljane braon boje, blede plave ili rijetke zelene, koje mijenjaju nijansu sa svakim odsjajem svjetlosti. Oči nam drže pažnju, bude radoznalost ili nam pomažu da prepoznamo nečije misli prije nego što izgovore ijednu riječ. Često su prva stvar koju vidimo, a ponekad i ono što najduže pamtimo kod nekoga.
Postoji nevjerovatna raznolikost boja ljudskih očiju širom svijeta – najčešća je braon, posebno u Africi i Aziji, dok se plava uglavnom sreće u sjevernoj i istočnoj Evropi. Tu je i najrjeđa boja na svijetu, zelena – ali šta stoji iza ovih razlika?
Odgovor je – melanin. Tajna boje očiju krije se u irisu, obojenom prstenu tkiva koji okružuje zenicu, a u njemu najveći dio „posla“ obavlja pigment poznat kao melanin.
Braon oči sadrže visoku koncentraciju melanina koji apsorbuje svjetlost i daje im tamniju nijansu. Plave oči sadrže veoma malo melanina, tako da njihova boja ne potiče od pigmenta, već od rasipanja svjetlosti u irisu, fizičkog efekta poznatog kao Tindalov efekat, slično onome što čini nebo plavim.
Kod plavih očiju kraće talasne dužine svjetlosti (poput plave) rasipaju se efikasnije nego duži talasi poput crvene ili žute. Zbog male koncentracije melanina, manje svjetlosti se apsorbuje, pa rasuta plava svjetlost dominira u onome što vidimo. Dakle, plava nijansa nije rezultat pigmenta, već načina na koji svjetlost reaguje sa strukturom oka.
Zelene oči se mogu objasniti kao kombinacija navedena dva primjera – umjerena količina melanina kombinovana sa rasipanjem svjetlosti. Oči boje lešnika su još kompleksnije, jer nepravilna raspodjela melanina u irisu stvara mozaik boja koji se mijenja u zavisnosti od ambijentalne svjetlosti, a najčešće je to mješavina braon i zelene boje.
Geni i boja očiju
Mnogi geni doprinose formiranju boje očiju, a upravo to objašnjava zašto djeca u istoj porodici mogu imati potpuno različite boje očiju i zašto dvoje roditelja sa plavim očima ponekad mogu dobiti dijete sa zelenim ili svijetlo braon očima.
Boja očiju se takođe mijenja tokom vremena – mnoge bebe se rađaju sa plavim ili sivim očima jer nivoi melanina još nisu dovoljno razvijeni. Kako se pigment postepeno taloži tokom prvih godina života, plave oči mogu promijeniti boju u zelenu ili braon. U odraslom dobu boja očiju je uglavnom stabilna, iako sitne promjene mogu nastati u zavisnosti od osvjetljenja, odjeće ili veličine zenice. Na primjer, sivo-plave oči mogu djelovati veoma plavo, veoma sivo ili čak malo zeleno u zavisnosti od ambijentalne svjetlosti.
Trajne promjene su rjeđe, ali mogu se desiti s godinama ili usljed određenih zdravstvenih stanja koja utiču na melanin u irisu, prenosi „Sajens alert“.
Postoje i rijetke i fascinantne pojave, kao što je heterohromija – kada jedno oko ima različitu boju od drugog ili kada iris sadrži dvije različite boje. Ovo može biti genetski predodređeno, posljedica povrede ili povezano sa određenim zdravstvenim stanjima.
(RT Balkan)
