Međunarodna grupa istraživača prvi put je uspjela da snimi misterioznu ajkulu goblina u njenom prirodnom staništu u dubokim dijelovima okeana.
Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu „Journal of Fish Biology“.
Ajkula goblin, poznata i kao „živi fosil“, jedan je od najneobičnijih stanovnika okeana. Prepoznatljiva je po izduženoj njušci, a njene vilice mogu se naglo izbaciti naprijed kako bi uhvatile plijen.
Ova vrsta postoji na Zemlji oko 125 miliona godina, zbog čega se često naziva „živim fosilom“.
Istraživači su zabilježili dva primjerka ove vrste u različitim dijelovima Tihog okeana. Prvi susret dogodio se 2019. godine u blizini ostrva Džarvis u centralnom Pacifiku, dok je drugi zabilježen 2024. godine u oblasti Tonga rova na jugozapadu Tihog okeana.
Prema autorima studije, ovo su prvi pouzdani snimci ajkule goblina direktno u okeanu.
„Ajkula goblin je jedna od najharizmatičnijih dubokomorskih životinja. Nikada nisam mislio da ćemo je vidjeti živu“, izjavio je Alan Džejmison iz Centra za istraživanje dubokomorskih ekosistema Univerziteta Zapadne Australije.
Posebnu pažnju naučnika privukao je primjerak zabilježen u Tonga rovu, na dubini od oko 1.997 metara, što je oko 700 metara dublje od ranije poznatih opažanja ove vrste. Istraživači pretpostavljaju da je riječ o ženki.
Drugi primjerak, uočen kod ostrva Džarvis, bio je veliki mužjak dug više od 3,4 metra, za koji se procjenjuje da je mogao biti stariji od 51 godine.
Ajkula je snimljena dok je plivala na dubini većoj od 1.200 metara iznad podvodne planine.
Ranije su ajkule goblini bilježene u pojedinim dijelovima Atlantskog i Indijskog okeana, kao i u vodama oko Japana, Tajvana, Australije i zapadne obale Sjedinjenih Američkih Država.
Nova zapažanja značajno proširuju poznato područje rasprostranjenosti ove vrste i ukazuju na to da bi mogla biti mnogo šire rasprostranjena nego što se ranije mislilo.
„Ovakva otkrića pokazuju koliko još malo znamo o dubinama okeana“, naveo je Aron Juda sa Univerziteta Havaji, ističući da bi ova vrsta mogla biti uključena u programe zaštite biodiverziteta.
Naučnici naglašavaju da i u 21. vijeku okeani i dalje kriju brojne nepoznate vrste, dok nove tehnologije omogućavaju istraživanje ranije nedostupnih dubina.
