Policijski pukovnik u penziji Mile Novaković u policiji je proveo tri decenije, a imao je značajnu ulogu u operaciji „Sablja“.
Akcija hapšenja vođa zemunskog klana Dušana Spasojevića Šiptara i Mileta Lukovića Kuma u Meljaku marta 2003. godine, petnaest dana nakon ubistva premijera Zorana Đinđića, nije bila režirana.
Teorije da su oni negdje ubijeni, pa doneseni u Meljak — nisu tačne, potvrdio je svojevremeno u intervjuu nekadašnji načelnik Uprave kriminalističke policije (UKP) Mile Novaković, koji je imao važnu ulogu i u akciji „Sablja“, sprovedenoj nakon ubistva premijera — a koji je danas preminuo nakon teške bolesti u Beogradu.
Izmišljene su te priče da su oni negdje uhapšeni, saslušani i ubijeni, pa doneseni tamo ili da su dovedeni tamo pa ubijeni.
SAJ je osmislio akciju hapšenja: prvo su napravili jedan širi obruč u vikend-naselju, a potom je udarna ekipa SAJ borbenim vozilima krenula frontalno. Probili su dvorišnu kapiju i usmjerili se ka pogrešnoj vikendici.
Sve je eksplodiralo. Begunci su odmah shvatili o čemu je riječ. Izbacili su torbe, iskočili kroz prozor i potrčali u dva pravca – rekao je bivši načelnik, pa nastavio:
O mučenju pred smrt
Spasojević i Luković prema voćnjaku, a Bagzi na suprotnu stranu. Bagzi je protrčao pored borbenog vozila, uspio da se domogne šipražja i pobjegne. To će ostati vječna misterija. Ljudi iz SAJ su shvatili šta se dogodilo, trče prema pravoj vikendici, Spasojević i Luković natrčavaju na širi obruč.
Čuje se: ‘Stoj, policija! Stoj, pucaću!’ A, onda rafalna paljba. Postoji i snimak cele te akcije – objasnio je Novaković i dodao da je sumanuto da bude inscenirano s obzirom na to da je u pitanju kuća Lukovićevog ujaka.
Pa, to je vikendica Lukovićevog ujaka, koji nam je i ispričao da ih je tu odveo. Zašto bismo ih, posle nekog navodnog mučenja, odveli i streljali u njegovoj vikendici? – upitao je.
Kao dokaz za to da su pred smrt mučeni, mnogi su naveli modrice koje se vide na Lukovićevom licu…
Ljekar koji je svjedočio na sudu baš to je objasnio. Rekao je da je normalno da će imati masnicu i da će mu lice biti otečeno kad mu je metak prošao kroz glavu. Čudio sam se što su takve priče iznosili i neki ozbiljni ljudi – isticao je bivši načelnik i otkrio koliko novca su vođe Zemunskog klana imali kod sebe:
Kad su krenuli u bijeg, kod sebe su, kako je pričao svjedok-saradnik Đura Mutavi, imali oko 40.000 evra.
Deo su potrošili na kupovinu vikendice sa Đurinom majkom, ali tu su samo prenoćili i nastavili dalje. Bijeg je skupa stvar, vjerovatno su odmah prepolovili tu sumu. Nisu, dakle, nosili sa sobom veliku sumu novca, jer su se nadali da će sve to proći za desetak dana, mislili su da će se brzo vratiti kućama… A, možda je dio novca bio i kod Bagzija, pa je možda on to odnio sa sobom – pričao je Novaković.
Svjedok-saradnik Dejan Milenković Bagzi pronađen je kasnije u Grčkoj i izručen u Srbiju. Međutim, policija nije imala pravo da ga ispita, već samo tužilaštvo, pa nije dao odgovore na mnoga pitanja – detalje o atentatu na Đinđića, kuda je bježao poslije Meljaka i ko mu je pomagao, o ubistvima Boška Buhe i Momira Gavrilovića.
Snaga „zemunskog klana“ kulminirala je u ljeto 2002. godine, kad Dejan Milenković Bagzi, nekada najpouzdaniji saradnik Ljubiše Buhe Čumeta, počeo da sarađuje isključivo sa Spasojevićevom grupom.
Kao svjedok-saradnik, Bagzi je pred sudom rekao: „Jednom me je Buha poslao kod Spasojevića da mu uništim neki automobil i tako je sve počelo. Upao sam u to društvo i tu se više ništa nije moglo.“
Policijski pukovnik u penziji Mile Novaković u policiji je proveo tri decenije, a učestvovao je u rasvjetljavanju ubistva premijera Zorana Đinđića 12. marta 2003. godine.
(Kurir)
