„Trojni pakt“ je zaživio, a priključuje mu se i Slovenija. Srbi u Hrvatskoj su pod pritiskom više nego ikad, Srbi u Bosni i Hercegovini proživljavaju sistematsku diskriminaciju, a represija Sarajeva na Banjaluku je sve veća. Kakva je sudbina Srba u regionu i Srbije u takvom okruženju?

Tek što je počeo da oživljava „trojni pakt“ Zagreba, Tirane i Prištine, stiže vijest kao grom iz vedra neba da su dogovor o saradnji potpisale i Hrvatska i Slovenija.

Na ovo je reagovao najprije predsjednik Srbije Aleksandar Vučić koji je rekao da ga zabrinjava ćutanje predstavnika EU i NATO, jer imamo negativna iskustva iz devedesetih godina kada su se ti isti okupljali protiv Srba i Srbije, kao i da će pokušati da razgovara o tome i sa generalnim sekretarom NATO-a Markom Ruteom.

Vučić je istakao da su ti akti jasno i izrazito neprijateljski prema srpskom narodu i prema državi Srbiji, ali da moramo da „spustimo loptu“ i da građani ne treba da brinu, kao i da moramo da nastavimo da snažimo zemlju i vojsku kao odvraćajući faktor.

Reagovalo je i Ministarstvo spoljnih poslova Srbije koje je saopštilo danas da sa zabrinutošću prati izjave i najave pojedinih zvaničnika u regionu koje se odnose na potpisivanje i proširenje bilateralnih sporazuma o vojnoj saradnji između država u okruženju, naglašavajući da je cjelokupan Balkan i dalje osjetljivo postkonfliktno područje u kojem je očuvanje mira i stabilnosti od suštinskog značaja.

„Podsjećamo i da su pojedine države koje učestvuju u sklapanju ovih aranžmana već članice NATO-a, te im je bezbjednost u potpunosti garantovana postojećim kolektivnim mehanizmima. Stoga se postavlja pitanje stvarnih motiva i ciljeva ovih bilateralnih sporazuma, koji nemaju jasnu vojnu opravdanost, ali nose snažnu političku simboliku i šalju negativne poruke u regionu. Ne razumijemo ni razloge za isključenje pojedinih država iz ovakvih vidova saradnje“, navode iz ministarstva.

Srbija stalno pružala ruku pomirenja, oni odgovarali protjerivanjem i ubijanjem

Deklaracija koju su potpisale Hrvatska i Slovenija, a koja se nadovezuje na „trojni pakt“ Zagreba, Tirane i Prištine potpisan u martu, na štetu je Srbije i srpskih interesa, ocijenili su u emisiji Jutro na RT Balkan istoričar Mile Bjelajac i dramaturg i filmski kritičar Božidar Zečević.

Zečević ističe da formiranje novih saveza u okviru NATO-a nije ništa novo, jer smo već imali slične situacije u prošlosti. Međutim, kako naglašava, razlog za ovo okupljanje protiv Srbije sada je promijenjen usljed globalnih političkih i bezbjednosnih promjena.

Zečević je istakao da su ove zemlje koje formiraju nove saveze u stvari dio šire strategije koja se koristi protiv Srbije.

„Kao što je NATO nekada pravio veliku anakondu oko SSSR-a, gdje su u nizu malih država postavljene njihove baze kako bi imale uvid u ono što se dešava u okruženju, tako i mi sada imamo malu anakondu na Balkanu. Time se Srbiji otežava život, posmatraju nas i koriste našu situaciju zarad NATO-a,“ rekao je Zečević.

On je dodao da ove države, poput Hrvatske i Albanije, nikada nisu radile u korist Srbije.

„U cijeloj istoriji, ove zemlje su uvijek radile u korist naše štete. Važno je da budemo svjesni ovih faktora i da se pripremimo za ozbiljne namjere koje su već sada očigledne“, naglasio je Zečević.

Zečević je takođe ukazao na vojnu spremnost ovih zemalja, ali i na to da Srbija takođe mora da uloži napore da se naoruža i pripremi.

„Oni su veoma dobro naoružani, ali i mi se trudimo da se dobro naoružamo. Vidjećemo šta nosi dan, šta noć, ali svakako nije dobro što se dešava“, rekao je on.

U isto vrijeme, Zečević je naglasio da Srbija i dalje ostaje upućena na ove zemlje iz geopolitičkih razloga, zbog blizine, transportnih veza i istog jezika.

„Blizu smo, transportne veze su takve, da moramo da idemo preko naših teritorija, jezik nam je isti. To je srpski jezik, i kako god ga oni zvali, mi znamo da je to srpski jezik“, naveo je on dodavši da je to već dovoljno da budemo upućeni jedni na druge, bez obzira na trenutne suprotstavljene interese.

Na kraju, Zečević je ukazao da te zemlje rade u interesu drugih, „onih koji su njihovi sponzori, njihovi mentori i kojima oni koriste za razne prljave poslove“.

„Interesi drugih velikih država su očigledni. Koriste ovu situaciju za razne ‘prljave poslove’ koje ne idu u korist Srbije“, zaključio je Zečević.

Na pitanje da li Hrvatska ima glavni uticaj u tom mini-blokovskom savezu, istoričar Mile Bjelajac kaže da nije ubijeđen u veliku ulogu Hrvatske u scenariju objedinjavanja pojedinih faktora na Balkanu protiv srpskih interesa i da ne radi ništa mimo onoga što dobije kao domaći zadatak.

Bjelajac je rekao da mu je prije sedam – osam godina ambasador Srbije u Moskvi ispričao da mu se žalio kolega iz Hrvatske, koji je napomenuo: „Blago vama, vi ste još nezavisni, a nas šef priziva prije svakog glavnog dešavanja između velikih sila i Moskve, i dobijamo instrukcije kojih moramo da se držimo i nemamo ništa mimo toga“.

„Ako slijedimo taj model, vidimo da se pravi taj ‘tobož’ savez unutar saveza, da bi možda sjutra NATO imao ‘čiste ruke’, i da bi taj mali savez u nekoj situaciji navodno djelovao slobodno“, dodaje Bjelajac.

Naveo je da je primjer Turske, koja je članica NATO-a, a ima loše odnose sa Grčkom i stalno živi na ivici sukoba, uključujući teritorijalne pretenzije prema Grčkoj. Međutim, to NATO savez ne sprečava.

Ističe da je još prije dosta godina, kada je 4.000 oklopnih vozila isporučeno kosovskom zaštitnom korpusu, upozoravao da to pokazuje smjer kretanja i neiskrene namjere zapadnih partnera prema Srbiji.

„Iako je Srbija stalno pružala ruku pomirenja i izražavala dobru volju, vidimo eskalaciju etničkog čišćenja, kroz razne perfidne postupke na Kosovu i Metohiji, na koje Evropa ne reaguje, i na koje, uprkos prisustvu Kfora, nema nikakve kontrareakcije“, ocenjuje istoričar.

On dodaje da Kurtijeva tehnička vlada u ostavci radi šta god hoće, ali i da „ni to nije njihova slobodna volja, već imaju agendu koju provode“.

„U tom kontekstu vidim iznuđene izjave slovenačkog ministra odbrane, kao i tradicionalne animozitete koji dobijaju krila i koji postoje u istorijskoj svijesti dijela hrvatskog stanovništva, pa i njihovih funkcionera. Vidimo sve postupke koji nasilno kvare odnose između srpske zajednice u Hrvatskoj i same Hrvatske,“ dodaje Bjelajac.

Istoričar je takođe naglasio da je najvažnije pitanje šta je spremljeno za Republiku Srpsku, jer je to najopasnije.

„Ako bi neku koordinaciju prepoznali unaprijed, onda to može biti namjera da se daljom eskalacijom incidenata izazove Srbija, da zaprijeti nekom vrstom vojne aktivnosti“, dodaje Bjelajac, ali ne vjeruje da će vojska preći Drinu.

Upozorava da bi u situaciji u kojoj bi Srbija, bilo kroz ultimatume koji su podržani vojnom silom, okrenula prema jugu, Hrvatska mogla, pod raznim izgovorima, da pomogne snagama Eufora u BiH i pređe na teritoriju Republike Srpske.

„Da li će biti dovoljno podrške od drugih velikih sila, vidjećemo. Ono što mi ne znamo je šta je i o čemu je sve razgovarano u Pekingu, kao i prethodno u Moskvi, i šta je dogovoreno“, ističe Bjelajac.

Dodaje da dio naše javnosti naivno razumije novi geopolitički i vojnotehnički trenutak, smatrajući da smo opkoljeni NATO-om i da navodno nemamo drugi izbor osim puta u Alijansu. Međutim, kako naglašava, neke od „zaštitnih“ sila imaju vojne mogućnosti da reaguju, iako nisu geografski blizu, te bi mogle da stanu diplomatski iza Srbije i Republike Srpske.

Podsjetio je da je odvajanjem Crne Gore ciljano prekinuta transferzalna veza Dunav–Jadran, što je takođe dio šireg geopolitičkog plana koji se odvija u regionu.

(RT Balkan)

Tagovi