Piše: Boško Vukićević

Dakle, nakon pominjanja zastare u slučaju zloglasnih „crnih trojki“, ovaj otužni pravosudni instrument želi se iskoristiti i u slučaju afere „Telekom“, u vidu pojasa za spasavanje bivšeg diktatora Mila Đukanovića i njegovih kompanjona.

Zastara, dakle – kao instrument sprovođenja nepravde.

Zar ne postoji mogućnost donošenja nekog lex specialis-a (nakon rada posebnog Anketnog odbora, već najavljenog od strane koalicije ZBCG) – koji bi propisao da se INSTITUT ZASTARE NE MOŽE PRIMJENJIVATI U SLUČAJEVIMA ZLODJELA IZ PERIODA DIKTATORSKOG REŽIMA?

Iz prostog razloga: tokom perioda trodecenijske autokratije režimske glavešine su, uz pomoć kontrolisanih pravosudnih institucija, nesmetano mogle da se bave kriminalnim djelatnostima i da pljačkaju državu i građane. Upravo njihova višedecenijska kontrola institucija obesmišljava naknadnu upotrebu instituta zastare, ako oslobođene institucije zaista žele voditi računa o pravu i pravdi.

U suprotnom, institut zastare postaće jedan od glavnih kočničara procesa demokratizacije našeg društva.

Tagovi