Pavle Bulatović je bio rodoljub, a ubica i nalogodavci bili su i ostali ološ i sramota Crne Gore

Piše: Goran Danilović

Kampanja bez predaha. Kampanja mrženje i osuđivanja, kampanja skorojevića koji tuže, sude i presuđuju. Ali, nisu oni samo skorojevići nego izvršioci najsramnijih zadataka za „Mafijaški svijet“.

Pavle Bulatović je ponovo meta. Ponovo se puca u njega iz zasjede, mučki i kukavički, a istovremeno se pere biografija onih koji bi morali biti odgovorni za svoja zla počinjena u devedesetim godinama.

Pavle je kriv zbog deportacije, a Đukanović mu je bio predsjednik Vlade? Đukanović nije znao šta radi ministar? Tako nije znao ništa o stradanju naših vojnika u Lori, a gorljivo i zapaljivo je crtao nove granice Crne Gore niz Neretvu?

Đukanović kasnije nije znao ni za Srebrenicu? Do danas je ostao neobaviješten kako su ubijeni Žugić i Raspopović? Oko njega su ljudi padali kao snoplje, a on je nastavio da nas vodi u svijetlu budućnost. Nije ništa znao ni kada su ubijeni Jovanović i Šćekić, a posebno ga nije interesovalo kad je ubijen i Ivo Pukanić?
Nije znao ništa o Škaljarskom i Kavačkom klanu, o dranju i klanju „Mafijaškog sveta“?

Posebno je gnusno i sramno napisati da je „Pavle Bulatović korak bliže dobijanju ulice“! Pavle je dobio metak, a ubila su ga zrna crnogorske UDBE. Meci su prekinuli Pavlovo koračanje.
Pavle Bulatović je bio rodoljub, a ubica i nalogodavci bili su i ostali ološ i sramota Crne Gore.

Da nije ubijen Pavle Bulatović Crna Gora bi izgledala prilično drugačije. Ubijen je kao brana pretvaranju države u mafijašku koloniju.

Ako Pavle nije zaslužio da po njemu jedna ulica nosi ime, pitam NVO i njihovu logistiku po kome da joj damo ime? Možda da iskoračimo u budućnost, pa da, recimo, Skadarsko jezero preimenujemo u „Veliko blato tranzicije i demokratije“?

Slava Pavlu Bulatoviću, a pravda za sve žrtve „Mafijaškog svijeta“ i trodecenijskog režima.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)