Piše: Kasper
Znam te, ptico, kad si jaje bila.
Tad si ćutala. Gledala ispod oka. Učila da se ne ističeš.
Znam te prije nego što si naučila da letiš – dok si još čekala da te neko drugi „izlegne“, nahrani i postavi na granu.
Danas letiš. Visoko. Ponosno.
Pričaš o principima, o demokratiji, o odgovornosti.
Ponašaš se kao da si iznad svega, kao da si izgradila gnijezdo u kojem sada sjediš.
Ali nijesi. I zna se da nijesi.
Jer kad se u ovoj zemlji ginulo za istinu, ti si ćutala.
Kad su ljudi gubili posao zbog stava, ti si šaptala prazne priče i gledala da ne izazoveš pažnju.
Kad se lomila moć režima, ti si gledala serije. Ili si učila da se ne zamjeriš.
Danas odlučuješ o sudbinama drugih.
A juče nisi smjela odlučiti ni da li da lajkuješ nešto što „nije preporučljivo“.
Zato te pitam – jesi li soko, ptica slobode, hrabrosti i otpora, koja je preletjela sve nevolje i nikada se nije skrivala?
Ili si kukavica – ona koja ne gradi ništa svoje, nego podmeće jaje u tuđe gnijezdo, pa mirno posmatra kako drugi griju, hrane, štite, sve dok ti ne porasteš dovoljno da sve izbaciš?
Ili si lešinar, koji ne leti dok je borba, ali kruži visoko kad borci padnu, spreman da se okoristi, da preuzme ono što nije ni stvarao, ni zaslužio?
Danas si tu. U kabinetima, na konferencijama, u govorima.
Ali mi te znamo. Znam te, ptico, kad si jaje bila.
Znam tvoju tišinu. Tvoje prećutkivanje. Tvoje okretanje glave.
Znam ko si bila dok su drugi gubili, a ti ćutke čekala.
I znaj – narod sve češće postavlja pitanje:
Koja je tvoja ptičija priroda?
Jer funcija koju imaš ne vodi se školskim prosjekom, nego ličnim žrtvama.
Sloboda se ne dobija „političkim položajem“, nego borbom.
A istorija pamti let, ali i gnijezdo iz kojeg si izlegnuta.
Na kraju, možda ćeš zauvijek letjeti.
Ali let nikad neće sakriti činjenicu –
da te znamo. Kad si jaje bila.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nijesu nužno stavovi redakcije Borbe)
