Simonović odgovorio Draganu Koprivici: TRLA BABA LAN…

Novinar Budo Simonović reagovao je na tekst u kojem se Dragan Koprivica prije tri dana na našem portalu osvrnuo na Simonovićev tekst „Nema pomirenja na lažima“.

Simonovićev odgovor Draganu Koprivici prenosimo u cjelosti:

Dok sam čitao „utuk“ veselog Dragana Koprivice, univerzitetskog profesora ruskog jezika i književnosti i samozvanog advokata Bećira Vukovića, kojeg sam tek spomenuo u jednoj rečenici u mom tekstu „Nema pomirenja na lažima“ (objavljen prije tri dana na portalu Borba), sjetio sam se dobro poznatih stihova iz epske narodne poezije: „Žali bože tri oke sapuna, što potroši bula na Arapa…“ Razmišljao sam da samo to, ili stihovi nekada popularnog hita „Trla baba lan…“ bude moj odgovor na „umnu“ tiradu pljuvanja i uvreda banjanskog „oriđinala“ i intelektualca opšte prakse, na moj račun, na račun jednog „frustriranog“ „marginalca u crnogorskoj kulturi“, kojeg „niko u Crnoj Gori ne prepoznaje kao uvaženu ličnost“, „nepismenog profesora srpskog jezika i književnosti bez đavolje petice u indeksu…“

Ostavljam „vrlo pristojnog i vaspitanog“ dobitnika Trinaestojulske nagrade, i to za životno djelo!, tvorca čuvene kvazikomedije „Oriđinali“, od koje ni genijalni Živko Nikolić nije uspio da napravi pitu, neostvarenog vašarskog harmonikaša i propalog boksera, da se i dalje davi u kaljuzi svoje pljuvačke i živi u uvjerenju kako sam još jednom u „duelu s njim prošao kao bos po trnju“, da na miru gricka to malo nacionalne penzijice i honorarčić iz Parking servisa u očekivanju kakvog boljeg i prestižnijeg mjesta ravnog njegovim intelektualnim, ljudskim, etičkim i moralnim veličinama.

A da je kojim slučajem uložio i pola truda da kao član žirija za Trinaestojulsku nagradu (za kojom ja, kako tvrdi Koprivica, izgoreh kao Vladika za Lesendrom) makar prelista na brzu ruku sklepanu zbirčicu bajagi moderne i avangardne poezije Bećira Vukovića, koliko je uložio u seciranje i lov na očigledne štamparske praznoslovice i višeslovice u mom tekstu, vjerujem da bi uočio o kakvoj se ujdurmi i bezočnoj podmetačini radi i ne bi dozvolio ovu nečunevu bruku i sramotu, blam i posrnuće na samo dno i žirija i nagrade i svih koji su u to na ovaj ili onaj način, voljmo ili nevoljno, upleteni.

Ne pada mi, dakle, na pamet da se sunovraćujem u intelektualni, moralni i etički suteren Dragana Koprivice, koji, poput neostvarene banjanske usjedjelice, do podne mrzi sebe, a od podne i cio svijet. Pogođen istinom i u nedostatku argumenata, on pokušava da etiketiranjem, uvredama i praznom galamom zabašuri ključna pitanja i izbjegne odgovor makar na jednu od nebrojenih činjenica koje sam saopštio i istakao u „spornom“ tekstu, da više i ne spominjem sve druge silne „nepismene“ tekstove i knjige koje sam objavio za minulih 60 godina, da ne bi opet bilo da se samohvališem.

A što se tiče prijetnje da ćemo se vidjeti na sudu, to jedva čekam i nijesam iznenađen, jer to priliči njegovom ljudskom i intelektualnom sklopu palanačke tužibabe, ali sam potpuno siguran da on za to nema petlju, jer zna da je to mjesto gdje se, ipak, mora istina zboriti i dokazivati!

,, Ja ne mijenjam ni košulje tako često kao Koprivica uvjerenja i partije i zato jedva čekam da, kako mi je zaprijetio, na sudu ukrstimo koplja, ali sam siguran da on za to nema petlju jer zna da je to mjesto gdje se mora zboriti istina“

I, konačno, riječ dvije o mom stajlingu „čistača ulica iz treće smjene“, koji je zasmetao ulickanom Koprivici u već pomenutoj televizijskoj emisiji. Na stranu velika istina da odijelo ne čini čovjeka, nijesam znao da je zabranjeno da se u studio Prve televizije u ljetnjem periodu može ući u uredno ispeglanoj košulji, pantalonama i cipelama i nijesam primijetio da su me voditelji i snimatelji zbog toga nešto poprijeko gledali ili upozorili, a čak ni Koprivica,čuveni banjanski ekspert i za modu, koji je sjedio pored mene, uštogljen i zapučen kravatom do grla kao da je krenuo na svadbu ili sa harmonikom na vašar u Guči, možda na neko od njegovih lakrdijaških večeri za zatvorenike u Spužu?

Ja nastojim da se, u skladu s kućnim vaspitanjem i ponašam i oblačim, i nemam običaj da tako često, poput Koprivice, mijenjam čak ni košulje, kape i čarape, a kamoli uvjerenja i partije. Jer, u Crnoj Gori evo već više od 40 godina nema iole poznatije i uticajnije partije i stranke koja se pojavila, od Saveza komunista, DPS-a i raznih varijanti SNP do Mandića i Milana Kneževića (ne znam, nažalost, tačno kako im se zovu partije!) čiju knjižicu nije imao prof. dr Dragan Koprivica. Nema političke vreće na kojoj on nije bio zakrpa, ni lonca na kojem on nije bio poklopac, a mijenjao ih je – to barem nije teško dokazati – čim bi opazio da će u onoj drugoj imati malo više vajdice.

Na kraju i poruka: Dragan Koprivica o meni može da priča i piše šta mu je god drago. Jedino mu ne bih preporučio da nešto krupno slaže na moj ili na račun nekoga moga i, posebno, da ne bi, kako to on zna i umije kao niko, prevrnuo kapu pa me nekim slučajem negdje nešto pohvalio, jer bi me to nagnalo da se pravdam pred časnim i čestitim ljudima“ , naveo je Simonović.