POBJEDA

Piše: Vladimir Đukanović, advokat i funkcioner Srpske napredne stranke

Gotovo je s pokušajem nasilnog svrgavanja vlasti, revolucija je propala, a u to još ne vjeruju samo oni ekstremni fanatici koji nemaju drugi smisao života do boravka na protestima. Nekima je bilo lijepo da osam mjeseci žive u zgradama fakulteta, kulturnih ustanova i svuda tamo gdje su pomislili da mogu mimo zakona da se usele i da izbace napolje studente, regularna rukovodstva, zaposlene. Kada se na sve doda ozbiljna krađa i devastiranje državne imovine – kud ćeš ljepše i bolje. Smisao života su ostvarili – punih osam mjeseci živjeli su kao pravi anarhisti i skvoteri, prezimili su zimu, tokom proljeća imali krov nad glavom, dočekali toplo ljeto, imali su da pojedu i popiju. Prava milina.

S druge strane, vlast je trpjela do sada nikad jači udar, posebno iznutra, odnosno iz samog sistema. Pritisak je bio nezajažljiv, no uprkos svemu – pretekla je, konsolidovala se i, ruku na srce, pobijedila. Sada ide lagano kontraudar, odnosno ono što je Aleksandar Vučić najavio, a to je nadolazeće vrijeme odgovornosti. Ono se nikako ne smije izbjeći.

Dakle, kada podvučemo crtu – blokaderi su uništili univerzitete, uništili su studentima godine, srozali su kvalitet studija, dobro su udarili ekonomiju, uveli su nasilje kao praksu i normalnost u političkoj borbi, i iznad svega – uveli su mržnju kao nešto što se podrazumijeva u komunikaciji. Podijelili su porodice, familije i uveli princip tzv. „kanselovanja“, odnosno izopštavanja svakog ko drugačije misli. Sve što su tražili i izmišljali kao zahtjeve – nisu dobili. Sve u svemu, uneredili su društvo.

Vlast je opet uspjela da smiri situaciju, da konsoliduje državu, ali nema dileme da će morati sebe u mnogome da promijeni. Svakako, ona je osokoljena pobjedom nad revolucijom, no najprije bi morala da se zapita kako sve ove godine nije vidjela šta se sprema i kako joj je promaklo ono na šta je narod najviše kivan. Prosto je neshvatljivo da je revoluciju protiv vlasti zapravo podigla sama vlast, odnosno ljudi iz njenog sistema koji su upravo od te iste vlasti najviše dobili.

Oni i jesu godinama unazad bili najbogatiji, ali očito sa ciljem da nerviraju narod i da oštricu nezadovoljstva usmjere na samog Vučića koji pojma nije imao šta mu se unutar sistema zbiva. Tako je pravosuđe sve činilo da bude najgore u Evropi, visoko obrazovanje da se sroza do dna, kulturni radnici da sisaju pare od države, a da ništa ne rade, lokalne kabadahije da kradu nemilice…

Sa ovim pojavama vlast će morati žestoko da se obračuna, i Bog joj je kroz ovu pobjedu nad obojenom revolucijom pružio šansu. Ova pobjeda, izvedena briljantnom i jedinom mogućom taktikom koju je Vučić zagovarao – a to je trpljenje i neprekidno ukazivanje na ludosti samih zahtjeva i pozadine tzv. studentskog protesta – mora da se iskoristi na način da se u njoj vlast ne uznese, jer u suprotnom može uslijediti poraz gdje će biti ponižena.

Znači, smjene moraju da se dogode „po dubini“. Promjene suštinskih zakona, pa možda čak i samog Ustava – takođe. Mora da se pozove na jedinstvo naroda, da se i poraženoj strani pruži iskrena ruka, da se shvati da postoji nezadovoljstvo koje zahtijeva određene krupne promjene, da se možda mijenja izborni zakon, obavezno da se mijenja Zakon o visokom obrazovanju, da se uvedu kao češći princip referendumi i narodne inicijative, da se sa narodom mnogo više razgovara, kao i sa političkim protivnicima koji su, ruku na srce, svaki dosadašnji razgovor izbjegavali – ali vlast mora da ponudi uvijek razgovore i dijalog.

Treba insistirati na tome da sve televizije koje su uz vlast češće prave duele i da obavezno zovu opoziciju u goste, čak i ako ona, kao i do sada, ne prihvata da uzme učešće. Jednostavno, vlast mora svuda i na svakom mjestu da nudi dijalog i da shvati da postoje neke sitne stvari, posebno na lokalnom nivou, koje narodu smetaju i koje moraju da se isprave.

Pobjeda nad obojenom revolucijom je ostvarena uz nevjerovatne muke – bila je taktički maestralno izvedena, predstavnici vlasti trpjeli su uvrede, batine, dolaske pred kuće – ali ipak su sačuvali prisebnost i pobijedili revolucionare u zanosu.

Sada je vrijeme da se pruži ruka, da oni koji su revoluciju podigli zaista i odgovaraju, te da se vratimo ekonomskim i životnim temama – kako bi Srbija išla naprijed.