Crnogorska javnost ponovo svjedoči skandaloznom razotkrivanju truleži u bezbjednosnom sektoru države. Policajac zaposlen u ANB-u osumnjičen je za nestanak digitalne forenzike iz istrage protiv bivših funkcionera Agencije za nacionalnu bezbjednost, uključujući Zorana Lazovića i Duška Golubovića. A dok se glave motaju zbog kompromitujućih podataka iz operativne obrade „Belivuk – Miljković“, iz vrha ANB-a dolazi još jedan cinizam: tvrde da urednik Dana, Duško Jovanović, nije imao dosije. Niti su ga pratili, kažu.

Da nije tragično, bilo bi smiješno.

Jer kako to da dokazi protiv šefa ANB-a Dejana Peruničića mogu da nestanu, a da nas uvjeravaju da Duško Jovanović – Nikad nije postojao? Ko vjeruje u te bajke? Ko još u ovoj zemlji misli da ubijeni urednik jednog od najtiražnijih listova, koji je svakodnevno raskrinkavao zločine bivšeg režima, nije bio pod prismotrom tajne policije?

Duško Marković, bivši direktor ANB-a i kasniji premijer, svojevremeno je rekao da „dosije treba otvoriti“. Dakle, postojanje je – potvrđeno. Samo pitanje je: gdje je sada taj dosije?

Ako je neko iz sistema bio spreman da izbriše digitalne tragove iz predmeta koji kompromituje Lazovića, Peruničića i druge, zar je zaista teško zamisliti da je isto urađeno s dosijeom koji se tiče Jovanovića? Pa zar neko još misli da je atentat na Duška Jovanovića bio rezultat „lične osvete“ ili „slučajne pucnjave“?

Ne, gospodo.

To je bio politički atentat. I da bi se takav atentat izveo, moralo je postojati praćenje, logistika, operativna obrada. Dosije. A kad postoji dosije – postoji i trag. Ili je postojao, dok nije neko „slučajno“ odlučio da ga nema.

Ako nestaju USB-ovi, hard diskovi, snimci i SIDI-jevi iz predmeta protiv bezbjednjaka – ljudi koji su komandovali mrežom praćenja, prisluškivanja i zataškavanja – onda moramo javno postaviti pitanje: Ko je uništio dokaze o praćenju Duška Jovanovića i šta je sve bilo u tom dosijeu?

Zašto niko nije odgovarao?

Zašto su svi oni koji su mogli znati istinu – nagrađeni?

Zašto je ćutanje o ovom slučaju postalo službena politika?

Ima li u ovoj državi ijedan tužilac, jedan policajac, jedan političar s integritetom da ovo istjera do kraja?

Ili ćemo i dalje gledati kako se najvažniji tragovi zamjenjuju lažima, a oni koji su mogli spriječiti zločin – danas šetaju slobodni?

Dok god ne znamo istinu o ubistvu Duška Jovanovića, nijedan novinar u Crnoj Gori nije bezbjedan. I nijedan građanin ne može vjerovati da pravda u ovoj državi nije samo maska za kontinuitet kriminalne moći.

Tagovi