Tvrde da je pretučen, a bez modrica: Ko se plaši snimka sa nadzornih kamera sa mjesta napada?

U medijima je najprije odjeknula vijest da je predsjednik Opštine Budva Nikola Jovanović brutalno pretučen i da je zadobio teške tjelesne povrede. Naslovi su vrištali o političkom nasilju, spekulisalo se o pozadini, a najviše pažnje privukla je izjava samog Jovanovića — da iza napada stoji lider Nove srpske demokratije Andrija Mandić.

Ipak, nekoliko dana kasnije, Jovanović se pojavio na radnom mjestu — bez vidljivih povreda. Nema longete, flastera, otoka, podliva… Nikakvog znaka koji bi potvrdio tezu o “teškim tjelesnim povredama” koje su neki mediji olako preuzeli, a javnost nekritički konzumirala. Time se otvorilo ključno pitanje: da li je bilo premlaćivanja uopšte i šta se zapravo desilo?

Mandić je odmah negirao bilo kakvu umiješanost i pozvao da se objavi snimak nadzornih kamera sa lica mjesta. Njegova poruka je jasna: snimak će pokazati šta se desilo i ko govori istinu. Međutim, Jovanović sada djeluje suzdržano kada je riječ o objavi snimka. Da li snimak postoji? Ako postoji, zašto se ne objavljuje? I ko se boji da istina izađe na vidjelo?

Ako, međutim, snimak pokaže da napada nije bilo kako su ga pojedini predstavili— to će u potpunosti srušiti kredibilitet Jovanovića i otvoriti pitanje političke instrumentalizacije i zloupotrebe javnosti.

Ne treba zanemariti ni ulogu medija. Dio njih je požurio sa tvrdnjama i konstrukcijama koje nijesu bile potkrijepljene dokazima. Ako se pokaže da su širili spin, biće jasno da su, svjesno ili ne, odigrali ulogu u manipulaciji javnosti. Objavljivanje snimka — ako postoji — može razbiti te konstrukcije. Ili potvrditi optužbe. U svakom slučaju, jedino što sigurno donosi — jeste istina.

Zato je legitimno pitanje: ko se zapravo plaši snimka?

Ako neko govori istinu, nema čega da se boji. Ako laže — snimak mu je najgori neprijatelj.

U interesu javnosti, i istine, snimak mora biti objavljen. Sve drugo ostavlja prostor za manipulaciju, konfuziju i gubitak povjerenja u političke i medijske aktere. A to su luksuzi koje crnogorsko društvo više ne može sebi da priušti.