Koprivica odgovorio Budu Simonoviću: Vrijeme je da počnete s potrebnom terapijom, kako biste smanjili svoje štetne halucinacije o Vašem liku i djelu

Profesor Dragana Koprivica reagovao je izlaganje novinara Buda Simonovića pod naslovom „Povodom izjava Bećira Vukovića u emisiji ‘Slobodna zona’: nema pomirenja na lažima“ koje je ranije danas objavljeno na Portalu Borba.

Koprivičino reagovanje prenosimo u cjelosti:

,, Gospodine Simonoviću,

Pažljivo sam pročitao Vaš komentar na portalu “Borba”, a pošto ste i mene “počastvovali” Vašim dubokoumnim mislima, vjerujem da je vrijeme da počnete s potrebnom terapijom, kako biste smanjili svoje štetne halucinacije o Vašem liku i djelu.

Razumijem Vaše stare frustracije kao produženo stanje nezadovoljene svijesti što Vas niko u Crnoj Gori ne prepoznaje kao uvaženu ličnost, ali to je već Vaš problem. A sva Vaša buka i bijes oko Trinaestojulske nagrade možda daje i uput kako biste jednom napokon kompenzirali svoje duševne boli – da se Vama lično dodijeli, pa da svi najzad počinemo.

Imao sam tu “čast” da me prozovete, vjerovatno i zato što ste se u duelu sa mnom na TV Prva proveli kao bos po trnju, pa Vas to još boli, a u emisiju ste, inače, bili došli iskazujući nepoštovanje i prema Televiziji, obučeni kao čistač ulica iz treće smjene, pa Vas je bilo tužno i gledati uz pitanje ko Vam je uopšte i dozvolio da tako “elitistički” odjeveni uđete u studio.

U Vašem tekstu postoji osnovni problem: koliko god pišete uštogljeno, iz Vas isijava malograđanska mržnja nedovoljno uvaženog intelektualca.

U Vašem priprostom obraćanju podijelili ste svima nama packe, pa se čudom čudim kako Vas to dosad Crna Gora nije prepoznala!

Pišete da ste “sticajem okolnosti” tek danas “pregledali i preslušali” emisiju Prve TV u kojoj je gostovao Bećir Vuković. Dakle, vjerovatno ste bili otvorili četvoro očiju kad ste i “pregledali i preslušali”, uz pleonazme. Ali prije vjerujem da ste, evo čitavih deset dana, uporno krpili taj Vaš osvrt, kojim ste najviše okrpili sami sebe. Jer, iz svake Vaše rečenice vapi glas: „Ljudi, dajte meni tu Trinaestojulsku nagradu, pa da ona najzad dobije svoj puni smisao.“

A pritom Vam je, očito, malo poznata ona stara: “Progovori, da vidim ko si.”… Jer, da jeste, vjerovatno ne biste ni progovarali, pa je u Vašem otužnom stilu i Vaša ocjena da “očigledno niko od članova žirija nije ni pročitao knjigu”.

A onda ste sebi uzgred dodijelili maliciozan kompliment, pritom (a toliko ste nepismeni da čak pišete odvojeno, gdje ne treba: pri tom, uz elementarno jezičko neznanje): „Pri tom sam, skoro u šali, dodao da sumnjam da li njegovu poeziju čita iko i u njegovoj kući“.

Tako ste se ovdje s visine Vašeg kućnog Olimpa neubjedljivo ogradili od vlastitog malicoznog stava i svog prostakluka.

A Vaša elementarna neznanja ste nastavili i pričom kako se veliki pjesnici prepoznaju i po tome što napamet govore svoje stihove, što apsolutno nije tačno kao znak prepoznavanja pjesničke veličine. Znam i neke ne baš velike pjesnike koji namjerno uče svoje stihove napamet da bi djelovali ubjedljivije, pa je sve relativno.

A Vašim “gospodstvenim” nivoom i ogorčenjem protiv Vukovića samo se vidi, kao vrh ledenog brijega, koliko ste, u suštini, ozlojeđeni što nikako da stanete u red najuvaženijih intelektualaca, ali Vam tu niko ne može pomoći, pa ni Vaša buka po medijima i izigravanje žrtve par ekselans.

U Vašem tužno-otrovnom osvrtu „neponovljivog“ intelektualca iz drugog ešalona, udijelili ste i meni niz komplimenata, kakve nijedan normalan čovjek, koji drži do ljudskosti, nikom ne bi udijelio, pa Vas i to legitimiše u seoskom maniru, jer ste spremni da se kastigate kao seljanke preko plota.

A tako ne rade pravi intelektualci. Posebno što u uvredama najviše pljujete sami sebe, jer ste izgubili svaku kontrolu videći da je Trinaestojulska nagrada za Vas ono što se u narodu kaže: “Previše je mačku goveđa glava”.

U svakom slučaju, povodom uvreda koje ste, onako, „od šponde“ uputili i meni, srešćemo se i na sudu, pa ću zbog Vaših uvredljivih kvalifikacija tražiti novčanu odštetu, koju ću uplatiti nekoj od Javnih ustanova od posebnog društvenog značaja. A Vi ćete moći procijeniti da li će baš ta biti kao stvorena za Vas sa Vašim snovima o Vašoj veličini.

Nadalje “preskromno” ističete ono što Vas najviše i izdaje: “Hajde da se i ja malo hvalim”. A cio Vaš tekst vrvi upravo od nezdravog samohvalisanja koje proizilazi iz svake Vaše zapete. Pritom se hvališete da imate diplomu profesora srpskohrvatskog jezika, a poneko ima “čak” i veću titulu od Vas pa je ne gura u lice javnosti.

Pišete da svoju diplomu nijeste stekli “ljukajući telad planinkama”, a ta ocjena Vas najviše i izdaje: sudeći po Vašem stilu, postoji osnovana sumnja da ste možda upravo to i činili, jer se to naslućuje i po svakom Vašem retku.

Zatim se lukavo hvalite, zamjenjujući teze, da ste studije završili “bez ijedne petice u indeksu”. Shodno Vašem umu prije bi se očekivalo da ste rekli “sa svakom desetkom u indeksu”, a Vi samo “bez ijedne petice”! Ali Vam taj eufemizam neće mnogo pomoći u veličanju svog lika i djela u Vašim očima pod Vašim perom, jer bi bilo interesantno čuti koliko ste onda imali šestica i sedmica.

Nadalje, za Vas, kao čovjeka od pera, novinara i publicistu, zabrinjavajući je broj štamparskih grešaka koje ste nagomilali u svom mrziteljskom tekstu!

Kao pelcer, za početak, umjesto, “poput”, pišete “pošput”, pa je pitanje kako biste, kako se već pohvaliste – bez ijedne petice u indeksu (!) – ispravljali đačke pismene zadatke, kad već ne vidite ni Vaše štamparske greške. Njegoš bi o onima poput Vas, tim prije što Vi sebe očito vidite i kao partu samom Njegošu, rekao: “Divno li nam ova sablja kuca, amanati, đe nauči tako?!”

Da je Vaš mržnjom zadojeni tekst skica za portret neostvarene ličnosti, fino pokazuje količina nakupljene ekstremne sujete, za koju je jednom blaženopočivši mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije kazao: “Sujeta je najveće zlo čovječanstva.”

A Vi, profesore jezika “bez ijedne petice u indeksu”, upravo bolujete od tog najvećeg zla čovječanstva, i pritom čak i danas brkate padeže. Zato je bilo nužno da na Fakultetu dobijete bar jednu peticu, od zakletve, pa biste se danas hvalili da ste profesor sa “samo jednom peticom u indeksu”.

Pišete o svom novinarskom radu i nagradama: “nagrade koje sam dobio, čak i ona najveća u Jugoslaviji – Nagrade za životno djelo, koju sam dobio”, pa ste se ovdje junački pogubili u padežima kao osnovac. Pa opet pravite štamparsku grešku: umjesto “poput”, pišete “pošput”, pa biste i zbog ovakvog nemara i odnosa prema tekstu mogli sami sebi dati ne peticu nego čistu jedinicu.

Interesantno Vam može biti što i ja uvažavam Vašu hrabrost u knjigama koje ste objavljivali, a koje su imale težinu u svom vremenu, ali pretjerujete u veličanju vlastitog lika i djela, a sve kao da nećete, “da se Vlasi ne dosjete”, a iz čega vrišti ona čuvena sintagma Ratka Božovića “filosofija palanke”.

A u toj knjizi autor direktno prepoznaje i Vaše mentalno stanje i problem, da ste zauvijek zaključani u uske atare palanke i beznađa da ćete ikad izaći iz krutih stega “duha zatvorenosti u našim malograđanskim sredinama”, koje od Vas upravo i prave čovjekomrsca.

Nadalje, pišete i ovo: “o kojem Bećir Vukokovi govori”. Dakle, grešaka kastig i kijamet, profesore “bez petice u indeksu”. Zatim pokazujete da ne znate ni upotrebu interpunkcije jer pišete i ovo: “mislim da se makar crnogorski pjesnici i novinari, ne bi smjeli”, a tu zapeta nikako ne stoji, profesore jezika i eksperte za pravljenje štamparskih i pravopisnih grešaka.

Dakle, prije daljeg oglašavanja u javnosti, uzmite malo pravopis u ruke, ili nek Vam neko tekst otkuca kad već sami ne umijete, pa se uplićete kao pile u kučinu. Bez petice u indeksu, naravno!

A to potvrđuje i što nadalje u tekstu razdvajate riječ “pri tom” kad se ne razdvaja, a zatim kucate riječ “polumjececa”, uz dodatnu štamparsku grešku, pa bi sve to moglo ići u prilog činjenici da ste Vi, u stvari, nedoučeni ili poluučeni intelektualac, koji je možda i bježao sa časova jezika.

O Vašem smiješnom narcizmu govori i dio rečenice “da je Budo Simonović bio novinar koji je”, a potom ponavljate “Budo Simonović”, govoreći o sebi u visokopozicioniranom trećem licu, pa ispadate još smješniji, i sve više razgolićujete svoje samoljublje.

A griješite i u pisanju riječi “kvazikomunistički”, jer je pišete odvojeno, profesore jezika!

Zato ovolika sila pravopisnih grešaka, a slijede i nove, ponajbolje govori o Vašem studiranju bez ijedne petice! Nakon mog iščitavanja Vašeg nepismenog teksta, stekle su se sve pretpostavke da ponovo uzmete u ruke taj Vaš indeks bez i jedne đavolje petice, pa da u trećoj dobi napokon savladate neka osnovna znanja.

A shodno Vašoj procjeni, kad je riječ o mom tekstu, uvjeren sam da ćete me smatrati za pravog prijatelja, jer sam Vam upravo rekao ono za šta se zalažete, kako rekoste: “pravim prijateljima sam uvijek smatrao samo one koji su spremni da mi u oči, otvoreno kažu i ono što se meni možda neće dopasti”.

Evo, ja sam Vam iznio mnogo toga što predstavlja korpus delikti Vaše čak nepismenosti, što se ne može dopasti jednom novinaru i publicisti, pa zato i vjerujem da ćete me i nadalje smatrati za prijatelja. A očito je odavno trebalo da Vam neko od svega ovoga bar ponešto kaže, ili su mnogi bili mudri videći da to do Vas ne dopire.

A Vi i u daljem tekstu nastavljate sa štamparskim greškama, što je do kraja zabrinjavajuće jer, umjesto, bezočna, pišete: “neka bezočana, sramotna laž”.

Zato se i realno pitam koliko li je tek hiljada štamparskih grešaka u tim Vašim knjigama kad ih ovoliko ima u jednom kraćem tekstu pod pečatom Vaše frustracije, jer ste svjesni da ćete ostati intelektualac bez posebnog značaja, koji upravo zbog toga i bjesni po medijima.

Stoga, pravopis u ruke, gospodine Simonoviću!

Ili uzmite privatno dva časa, pa se, kad obnovite gradivo iz osnovne i srednje, javite za dalju diskusiju. Ili ustvrdite da nijesam tačno prenio sve Vaše grube slovne i pravopisne greške, koje govore o jednom pomalo rastrojenom i podosta frustriranom intelektualcu.

A u istom pasusu gdje pišete “bezočana laž” na dosta jasan način prijetite Bećiru Vukoviću da može doći i do njegove likvidacije, čime ste upravo dokazali da stojite na liniji sa onima koji su u NOB-u sa obje strane bili za pogibije, pa ste se do kraja ofirali. Prijetite mu, iako vješto dvosmisleno, ipak dovoljno jasno da to zavrjeđuje pojašnjenje rečenog: “jer bi me u tom slučaju prisilio da se branim na drugi način, da satisfakciju potražim na mjestu gdje se istina mora dokazivati i braniti samo neporecivim činjenicama”. Zato ovo već sluti na kopiju poziva na dvoboj koji je Puškin uputio Dantesu, nazdravlje ruskoj književnosti.

Zatim pravite još jednu neoprostivu grešku, na nivou uvrede: čuvenog aforističara Aleksandra Čotrića nepristojno je nazvati pogrešnim prezimenom! A Vi pišete: Čutrić. Pa je pitanje da li je pogrešno otkucano prezime jednog jedinog i neponovljivog aforističara Čotrića znak uvrede, ili Vašeg krajnjeg elitističkog nemara u pisanju tekstova.

Pa onda još jedna, ko zna koja štamparska greška u ovom Vašem tekstu punom skrivenog i neskrivenog samohvalisanja preko tuđih nesreća, što, priznaćete, nije lijepo: “koji se bave ovim gubileštem”. Pa odmah zatim još triput “utvrđujete gradivo” pišući odvojeno “pri tom”, pokazujući svoje opšte jezičko neznanje, kao novinar i publicista! “O, zar se i to može?!” A, umjesto riječi “veličanja”, pišete “veličnja”.

Dakle, Vaš nastup je bilo sasvim dovoljno ismijati ukazivanjem na Vašu nepismenost bez premca, uz pravopisne i štamparske greške, profesore srpskog jezika i književnosti bez ijedne petice!

Pritom, (ali zajedno: pritom), Vi ipak, podižući sebi cijenu, udarate u talambase mržnje i sukoba i u svrhu lične promocije, a valjda znate da je Putin u velikoj Rusiji umio i znao da pomiri čak bijele i crvene. Zato, lično, duboko vjerujem i molim Boga, da i mi, u Crnoj Gori, dođemo do tog svijetlog trenutka pomirenja, svjesni da je istorija strašni pregled zvjerstava sa svih strana, i da je zlo rađalo zlo, koje jednom moramo svi iskreno sagledati i okrenuti se budućnosti. Ili, kako se to kaže: moramo pamtiti, ali ne moramo oprostiti, jer nas na to obavezuju žrtve sa svake strane.

Dakle, prvo, pod hitno, pravopis i gramatiku u ruke, profesore srpskog jezika i književnosti bez ijedne petice, jer: “Repetitio est mater studiorum!”, ili: “Ponavljanje je majka mudrosti.”

I ostavite se mržnje, koja za cilj ima uzgrednu, vještu sliku samopromocije i spasitelja Crne Gore u ljetnjem periodu. Uz napomenu da se vidimo na sudu, pozdrav od “Vukovićevog samozvanog advokata”. I ne zaboravite, odavno je rečeno da je mržnja loš saveznik, a Vi je imate i za izvoz, što nije lijepo u našoj Crnoj Gori, blagosiljanoj pomiriteljskom rukom Svetog Petra Cetinjskog “ , stoji u reagovanuu Dragana Koprivice.