TURIZAM, ŠTA TO BJEŠE?

Piše Perica Đaković

Odavno se niko ovdje kod nas u Crnoj Gori ne bavi turizmom kao privrednom granom, pa se stoga nemojmo čuditi što nam navodno nosilac privrednog razvoja tavori već godinama i polako ali sigurno tone sve dublje. Najbolji primjer je što nam potonje vlade za prve ljude u turističkoj privredi biraju političke a ne privredne kadrove. Ko se još i kada upitao da li su ti ljudi koji su sjeli u turističke fotelje išta uradili u svom životu, da li su se ikada bavili turizmom ili je samo bio dio nusproizvoda, a pritom dobar politički poslušnik u jednoj od političkih partija? Sigurno ste zaboravili onaj spot Bajage i instruktora „Montenegro“, a mnogi se možda nisu bili rodili te 1997. godine, u kome je igrao i čuveni Žarko Laušević, tada istina kao mladi i perspektivni glumac. Da, tada smo napravili proizvod koji je prodavao Crnu Goru kao prepoznatljivu turističku destinaciju, sastavljenu od mora, brda, jezera i sve ljepote koju nam je Bog podario, a mi je još nismo stigli pokvariti.

Sjeća li se iko imena Silvane Đurašević, žene koja je stala ispred tog spota i proizvoda punim imenom i prezimenom ali i znanjem? Namjerno pitam da li je se iko sjeća, i da li ljudi koji vode našu državu znaju da je ona profesorica dekan Fakulteta za turizam Univerziteta Mediteran. Možda su je mnogi novokomponavani političari otpisali misleći da je ona dio onog starog režima, ali zaboravljaju da je ideja o spotu i proizvodu nastala u vrijeme jedinstvenog DPS-a, i ne znajući da je baš porodica Đurašković takođe platila svoj danak u vlasti počasnog predsjednika DPS-a kao što vjerovatno i sada plaća danak kod neke nove interesno sklepane vlasti. U poplavi onih koji pravdaju to što se opravdati ne može, ne vidjeh ni mladog profesora Ilije Morića, sina koji je zanat pekao od vrsnog oca konobara sa Luštice, Ilije, koji je sam napravio svoju turističku atrakciju koju posjećuju malobrojni stranci. Zato i nije čudo što se niko od sada već slobodno mogu polutiho reći „nazovi političkih promjena“ od kojih je narod očekivao zaista mnogo, a dobio skoro ništa, od apostolskih eksperata koje je premijer 42 Vlade skupljao, uz nečiju nesebičnu pomoć, širom meridijana ne bi li Crnu Goru izveli na pravi put, a u stvari ti apostoli kako ih je narod prozvao odveli je još dublje u Goru Crnu.

Sada kada je izvjesno da ni drugi turistički „bum“ vikend nije napunio plaže, a kamoli da se traži krevet više kao nekad, sa našeg Javnog servisa kao utjehu nam šalju slike kako su redovi pred našim štandom u Londonu na gastro sajmu. Od tih u redovima što sam vidio malo će ko doći da nas podsjeti, ostaće da se dive našem pršutu, koji uzgred i nije porijeklom naš već najvećim dijelom iz Holandije, samo ga je naše podneblje i meštri sa Lovćena i Luštice dotjerali da izgleda bogovski. Dakle, ostaje da vidimo koliko će to Engleza namamiti naš pršut da dođu u Crnu Goru, kao i koliko ćemo gostiju imati iz zemlje izlazećeg sunca i trešnjinog cvijeta, a da ne nabrajam iz zemalja gdje su naši turistički poslanici prodavali maglu.Vidim da niko od njih nema petlju pa da narodu zvanično saopšti koliki nam je zaista pad u turističkoj posjeti, koliko smo dobili povećanjem PDV-a, i zašto smo postali preskupi za turiste koji nas uglavnom zaobilaze u širokom kruguu. Ne očekujem da će neko odgovarati, kada je to uostalom bilo, pa zar poslije svih naših izbora svi se ne predstavljaju kao dobitnici. Tako će biti i ovoga puta, jer kako reče jedan turistički poslanik najveći pad nam je sa skandinavskog tržišta. Reče to i osta živ jer nije jadnik znao da su Norvežani otkazali svoj dolazak u Igalo. Niko još sa hrabrošću da pogleda i razlog pada turista sa srpskog tržišta, i da u lice kaže da i mi plaćamo ceh blokaderskih dešavanja i izostanak studenata koji ljeto htjeli ili ne moraju provesti na fakultetu, a ne na moru.

I za to vrijeme mi ćemo i dalje statistički vikati kako smo na prošlogodišnjem nivou, ako ne i koji procenat više, a to što su nam skupe plaže, gdje je ležaljka i suncobran ne rijetko skuplji od apartmana, ostale uglavnom poluprazne, nekom drugom prilikom na nekom od specijaliziranih seminara. Niko neće ni da pogleda kolike su nam cijene u prodavnicama, koje su duplo skuplje od onih u srcu EU, Barseloni, Holandiji, Njemačkoj pa i Hrvatskoj, a našeg proizvoda skoro i da nemamo, sem ako se nećemo pohvaliti vinom, sirom, ili poluproizvodom zvanom njeguški pršut koji dijelimo u Londonu uz direktno dnevničko javljanje, u kome je uzgred naš Javni servis „najgledaniji u Evropi“. O putevima, infrastrukturi, pokušaju rasprodaje aerodroma, čekanjima na graničnim prelazima jer imamo zastarele servere i nedovoljno radnika, radovima u sred sezone, nekom drugom prilikom. Za sada uz gastro proizvode, mislim da nam dobro idu festivali, do kojih je uzgred teže stići nego nabavati ulaznicu, ali važno je da se mi imamo čime pohvaliti ako nikom drugom ono prijateljima i komšijama, a turizam nekom drugom prilikom, kad nagrnu turisti iz dalekih destinacija gdje smo se ne baš jeftino predstavljali.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)