Piše: Vladimir Đukanović
Neretko se kaže da je fotografija najbolji svedok neke epohe. Posebno kad požuti. Doduše, danas, u savremenom svetu, imamo digitalne forme. One ne žute i ne blede, već ostaju zauvek u nekom elektronskom zapisu i vrlo su pogodne da se izvuku iz arhive kao dokaz šta se u datom momentu događalo. Neko će ih se stideti, neko će se istima ponositi, ali u svakom slučaju one će dok je sveta i veka biti predmet različitih polemika.
Istoričari će putem njih tumačiti događaje iz perioda njihovog nastanka, ljubitelji fotografije će polemisati oko tadašnje tehnike koja je korišćena, potomci onih sa iste govoriće o druženju njihovih predaka…
Pišem ovog jer je jedna fotografija koju videsmo protekle nedelje izazvala lavinu polemika. Nastala možda kao poruka samih aktera sa iste vlastima da im ne može niko ništa i da su oni bogovi koji zemljom hodaju ili možda kao želja istih da pokažu kako se lepo druže i da im je prijateljstvo čelično, kako god. Tek, javnost je dobro uzdrmana, reakcije su snažnije nego ikad, a akteri s fotografije ne rekoše posle svega ništa. Reč je o fotografiji gde rektor Đokić sedi u kafani s Dejanom Bodirogom, ljudima iz državnog preduzeća „Infrastruktura železnice Srbije” i, ni manje, ni više, nego još i s tužiocem za organizovani kriminal Mladenom Nenadićem. Na prvi pogled, rekao bi neko, pa dobro, ljudi se druže, kakve veze ima. No, da li je to baš tako?
Krenimo od samog rektora Vladana Đokića. Predsednik republike najavio je da dolazi vreme odgovornosti i da će svako ko je učestvovao u pokušaju sprovođenja obojene revolucije morati da snosi odgovornost. Recimo, za rektora Đokića se odavno priča da je jedan od inicijatora nelegalnih blokada beogradskog univerziteta i svih fakulteta koji su pod njegovom ingerencijom. Da bi se istraga u vezi sa tim sprovela, baš bi tužilaštvo za organizovani kriminal možda moglo da bude nadležno za tu istragu. Da li je ovom fotografijom poslata poruka – ne može mi niko ništa, jer ja sam u super odnosima s tužiocem za organizovani kriminal?
S druge strane, u vezi s padom nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu istrage vode čak tri tužilaštva. Između ostalih, bar za onaj koruptivni deo, to radi i Tužilaštvo za organizovani kriminal. Nije li u najmanju ruku čudno da tužilac za organizovani kriminal sedi na kafanskom druženju s ljudima iz preduzeća „Infrastruktura železnice Srbije”, koje je bilo glavno i jedino odgovorno za rekonstrukciju železničke stanice? Posebno je čudno da predsednik skupštine ovog preduzeća Nebojša Bojović nije do sada obuhvaćen nijednom istragom od ove tri pomenute, a bio je na čelu organa koji odobrava sve projekte i sredstva za projekte za ovo državno preduzeće. Zanimljivo, pre dve godine se baš hvalio kako je bezmalo on glavni za bezbednost železničkog saobraćaja. Umesto da bude pozvan na odgovornost, on je kao veliki prijatelj rektora Đokića, a neki kažu i mnogo više od prijatelja, ostao netaknut u ovom slučaju, a bio je jedna od glavnih za organizovanje blokada na fakultetima, posebno na Saobraćajnom fakultetu, gde je inače donedavno bio i dekan. Na fotografiji je i predstavnik francusko-srpske privredne komore i predstavnik francuske firme „Evian”, s kojom je baš Bojović imao vrhunsku saradnju dok je bio dekan Saobraćajnog fakulteta, ali i još neki predstavnici „Infrastrukture železnice Srbije”, od kojih je jedan donedavno bio i direktor. Dakle, u najmanju ruku, svi ovi ljudi, ako već nisu obuhvaćeni predmetom kao osumnjičeni, po logici stvari morali bi da budu svedoci u predmetu.
Kako je moguće da s njima sedi čovek koji se nalazi na čelu institucije kakva je Tužilaštvo za organizovani kriminal, koje sprovodi istragu? Da li je to kafansko druženje neka zahvalnost što se protiv svih njih nije sprovela istraga ili možda tužilac za organizovani kriminal instruira svedoke? Ovde se otvorilo mnogo pitanja, te je zato sama fotografija apsolutni skandal, njome su njeni akteri očigledno poslali poruku da su oni ti koji sprovode revoluciju i da im niko ništa ne može, odnosno kako će oni uskoro preuzeti vlast. Ta fotografija je ciljani prst u oko vlastima i samom Vučiću. Iskreno se nadam da su se dotična gospoda prevarila u računici i da će uskoro svi snositi odgovornost za njihovo delovanje, jer revolucija jeste propala, a s njom bi i njeni tvorci morali do kraja da propadnu. Kao dokaz bestidnosti zauvek neka ostane ova sramna fotografija.
(Politika)
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
