Piše: Kasper
U svijetu savremenih odnosa, geopolitika nije više diplomatska strategija – to je sofisticirana igra moći. Igra u kojoj pravila određuju oni koji imaju najveći „ulog“ na stolu, najviše vojski pod komandom i najviše ekonomskih interesa. U toj igri, moćni igrači sjede za stolom, dok mali narodi stoje sa strane – kao figure, kao teritorije, kao resursi.
Moćni ne vode ratove iz potrebe – oni ih počinju kada im odgovaraju, i završavaju kada ispune cilj. Za njih, rat nije tragedija – već sredstvo.
Mir nije ideal – već trenutak pred novi konflikt. Suverenitet je fraza, a demokratija alat koji se koristi samo kad se uklapa u širu sliku interesa.
U toj geopolitičkoj verziji monopola, tabla je svijet. Umjesto hotela i kuća, postavljaju se vojne baze, ambasade i lojalne „vlasti“. Umjesto „zarade“ iz kocke, dobija se uticaj preko kredita, sankcija ili „humanitarne pomoći“. A umjesto da svi igrači imaju jednake šanse, pravila važe samo za slabe. Moćni ih oblikuju prema trenutnim ambicijama i potrebama.
Kada mali narod odluči da vodi sopstvenu igru, to je onda problem, dobija opomenu. Nekad pritiskom, nekad ekonomskom blokadom, a nekad – obojenom revolucijom. Ako se izgovore pogrešne riječi, stiže diplomatski šamar ili „čvrga“. Ako pokušaju da samostalno odlučuju, suočavaju se s „posljedicama“. Nema jednakosti, nema reciprociteta – postoji samo hijerarhija interesa.
Kontrasti su oštri i bolni:
Tamo gdje moćni intervenišu i govore o pravdi – njihova oružja ruše domove.
Tamo gdje govore o stabilnosti, dolazi do haosa.
Tamo gdje donose „slobodu“, rađa se nova zavisnost.
Gdje nude razvoj – često se izgrade samo putevi kojima se izvoze sirovine, ne napreduju životi domaćeg stanovništva.
Narodi i države koje nijesu dio elite igrača, vremenom nauče i uvide, da mir nije nagrada, već dozvola. A nezavisnost nije prirodno pravo, već ustupak koji se može suspendovati, zavisno od interesa.
Samo rijetki nauče da igraju pametno – da ne budu pijuni, već igrači. Da prepoznaju gdje je tabla, ko je diler karata, i da li je cijena učestvovanja previsoka.
Dok god svijet bude igrao ovu partiju monopola, moć će se mjeriti po količini potčinjenih, a istina će biti relativna – dok je izgovara najglasniji
Mali narodi mogu jedino da biraju: da li će biti tihe i nijeme figure na tuđem stolu ili će naučiti da igraju svoju igru – pametnije, mudrije, tiše – ali sa sopstvenom strategijom i u interesu svoga naroda i države.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nijesu nužno stavovi redakcije Borbe)
