Piše: Maksim Drašković
Kao onaj vuk što se skrivao u jagnjeću kožu, tako i ova zlokupljevina evivaša, podrepaša, dvanaestojulaca i ideoloških (da li samo takvih?) potomaka Pircija Birolija, iz prikrajka divlje i krvoločne šume, u koju su se odmetnuli sa svojim ustaškim i fašističkim poglavnikom – zajapureno i od ostrašćenosti i halapljivosti zapjenušanim čeljustima, kidiše na pitomo domaće stado i vjekovno slobodarsku i tradicionalnu Crnu Goru.
Na Crnu Goru naših ponosnih predaka i zatočnika, koji su se, zajedno sa srbijanskom, hercegovačkom i ostalom srpskom braćom, žrtvenički borili i ginuli za krst časni i slobodu zlatnu, za naš srpski rod i ono berlinsko priznanje naših dviju bratskih država (pod presudnim pokroviteljstvom majke Rusije), kao i za nasljeđe trinaestojulskog slobodarskog ustanka, koje ovi otpadnici i nesrećnici ponovo žele, podanički i ropski predati u kandže i šape vjekovnih okupatora i porobljivača Crne Gore i Srbije i sveukupnog srpskog naroda.
Pa neka ih kad im to može biti pored ovih „naših uzdanica“, kojima smo (sve je očiglednije lakomisleno i naivno), kao kad vukovima povjerite čuvanje stada – dali vlast, nadajući se da našu Crnu Goru vrate samoj sebi.
I da, kao slikovit primjer te nedoslednosti i neodgovornosti, navedem samo ovaj najsvježiji, u vezi s Trinaestojulskom nagradom i Danom državnosti, navodno kao povod i razlog za divljanje i arlaukanje ovih otpadnika, zlotvora i podanika (iako ti primjeri od dvadesete naovamo u gužvi pretiču jedan drugoga).
Na dan obilježavanja Trinaestojulskog ustanka i svečanosti na brdu Gorica, onaj voditelj programa kaže da je projekat i program svečanosti pripreman pola godine i moli pomahnitali čopor da to ne remeti…
Pa valjda, gospodo iz vlasti, za tako važnu državnu svečanost i događaj, policija i zakon treba da obezbijede mjesto događaja, a ne da mole one koji remete tako važan državni događaj i koji se Boga ne boje, a ljudi ne stide.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
