Piše: Markiz
Turbulentne godine nakon ’89 i uvođenja višepartizma dovele su do pojave ljudi sa pojačanim slušnim mogućnostima.
Nicali su u svakom kvartu, ulazu,naselju. . .Zajedničko im je da su uvijek stacionirani bili na ćoškovima frekventnih ulica. Gdje je uz protok ljudi i veliki protok informacija.
Bezlični likovi, kojima je uvijek neko drugi kriv, za javnost uvijek „teška“ opozicija od liberala do Srba koje hapse na ulicama zbog zakona o vjeroispovijesti, ali samo na riječima nikad na djelu.
Godine su prolazile samo se oni nisu mijenjali, uvIjek na istom mjestu spremni da započnu temu, čisto da budu u toku, da obrade informacije koje će saopštiti nekom „bitnom“ sa takvim uvJeravanjem kao da su bili aktivni učesnik događaja o kojem su pažljivo slušali.
Iako tehnika napreduje, oni ostaju na svojim pozicijama, samo mijenjaju tim za koji za javnost pripadaju. Polako ali sigurno dolaze do samog početka odakle su i počeli na ćošku, ne shvatajući da su pročitani.
Sad licitiraju ko će biti uhapšen, dok duboko u sebi znaju da sa uhapšenim prolazi i njihovo vrijeme, ali do kraja ostaju vjerni „usnoj“ profesiji i ne klonu uhom!
Duboko zarobljeni u sopstvenoj šizofreniji gušeći se u sopstvenom egu gledajući na druge sa visine iako su od istih mnogo niže.
Agenti sa ćoškova ne klonite uhom naprijed u zaborav.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
