Piše: Igor Damjanović

Vlast je punih 7 mjeseci tolerisala blokade ulica i puteva. Na jučerašnji Vidovdanski protest okupilo se oko 4 puta manje ljudi nego 15. marta. Pošto slijedi ljeto i sezona godišnjih odmora, narednih 2 i po mjeseca ne postoji šansa za novo okupljanje. Očekivano je da će tokom ljeta energija dodatno splasnuti i ovi protesti doživjeti sudbinu protesta „Srbija protiv nasilja“ i protiv rudnika litijuma na Jadru.

Da li se incidentima pokušala održati kakva takva tenzija i stvoriti povod za nastavak nakon ljeta? Ovo večerašnje guranje kontejnera i postavljanje starih guma po ulicama gradova sasvim jasno pokazuje da je napad na policiju, koji je izgledao na prvi pogled stihijski, imao unaprijed planiran nastavak za danas.

Protesti u Srbiji nažalost počinju da liče na kijevski Euromajdan. U momentu kada masovnost počinje da pada, kada perspektive nisu sjajne, radikalizacija je jedini put da se ostane u igri. Mene lično raduje što u Srbiji, uprkos koordinaciji i planiranim nekoliko koraka unaprijed, očigledno nema specijalno obučenih terorističkih grupa za napade na policiju i osvajanje državnih institucija, kakve su za Ukrajinu pripremane i obučavane godinama, odnosno koje su rušile našu državu 5. oktobra 2000.

Raduje najviše što sinoć nije bilo ozbiljnije povrijeđenih. Najvažnije će biti da tako i ostane.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)

Tagovi