Piše: Novica Đurić
Vesna Bratić nije prva žena u Crnoj Gori koja je kažnjena jer se usudila da misli svojom glavom, da ne bude politički poslušnik i da ne pristaje na ćutanje pred partijskim privilegijama. Ali jeste među retkima koje su svoj posao u izvršnoj vlasti obavljale s integritetom koji očigledno nije po ukusu ni starim ni novim centrima moći.
Ona je vanredni profesor Filološkog fakulteta Univerziteta Crne Gore. Bila je ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u vladi Zdravka Krivokapića. U upornom društvu u kojem je zloupotreba položaja godinama prolazila nekažnjeno, pojavljuje se Vesna Bratić da uvede red u obrazovni sistem i tumači se kao – revanšista. Oni koji su se smetali njenom odbijanju da se formira bilo kakvom mjerljivom rezultatu, danas neangažovano govore o “nelegalnim”, “etničkom čišćenju” i “diskriminaciji”. A činjenice? One ne postoje u tim optužbama.
Bratić je ponovo, po ko zna koji put, javno iznijela da direktori škola nisu smijenjeni preko noći niti na politički mig: „Da sam htjela da ih otpustim – uradila bih to prvog dana. Čekala sam da mi pošalju dokumentaciju, a većina namjerno nije dostavila, da bih mogla da raspišem konkurse.“
I šta se desilo? Oni koji su imali šansu da konkurišu za iste funkcije – učinili su. I sada za svoj neuspjeh optužuju nju. Oni koji govore o „etničkom čišćenju“ zaboravljaju da u mjestima poput Rožaja, Petnjice, Ulcinja, Plava, Gusinja, Plava, Gusinja, Bijelog Polja nije postavljen nijedan Srbin. Bratićka ne bježi od svog srpsko – nacionalnog identiteta, ali ga ni ne zloupotrebljava. To što joj se taj identitet stavlja kao hipotekarni teret, a ne kao pravo na različitost, govori više o današnjoj Crnoj Gori nego o njoj.
Optužbe da je „oštetila budžet“, da je „pobjegla“, nisu samo netačne – one su opasne. Kada političarke, pojedine poslanice opozicije, zajedno s nevladinim aktivistkinjama doprinesu tome da se jedna žena danima razvlači po naslovnicama, to više nije politička debata – to je linč.
Vesna Bratić je iz akademskog svijeta, koja je ušla u politiku da bi nešto mjenjala – a ne da bi služila partijskim interesima. I to joj se danas vraća kao kazna. Jer u Crnoj Gori je dozvoljeno da budete bilo šta – dok god ne diraš privilegovane.
Zato ovdje nije riječ o bivšoj ministarki. Riječ je o principu. U vremenu kada se glas razuma pokušava ugušiti brutom političke manipulacije, Vesna Bratić, jedna od rijetkih koja ne ćuti – ostala uspravna. A to je danas najveći greh.
(Politika)
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne i Drugi pišu nisu nužno stavovi portala Borba)
