Ove nedjelje pred parlamentarnom većinom u Crnoj Gori je ključni test stabilnosti, političke dosljednosti i lojalnosti izbornim rezultatima. Na dnevnom redu je inicijativa opozicionog DPS-a za smjenu predsjednika Skupštine Andrije Mandića, jednog od ključnih simbola promjena iz 2020. godine.

Svi oni koji su došli na vlast sa platformom demontaže bivšeg režima, koji su se zaklinjali u borbu protiv korupcije, kriminala i zarobljenih institucija, sada će morati da se jasno izjasne: jesu li za promjene ili za povratak starih šema i saveza?

Ako bilo ko iz redova parlamentarne većine digne ruku za smjenu Mandića – na inicijativu DPS-a – to će biti jasan signal da taj poslanik ili ta politička grupacija djeluje kao „spavač“ bivšeg režima, ubačen unutar vlasti da iznutra ruši ono što je većinska Crna Gora izglasala.

U politici postoji jedno pravilo: ne može se sjedjeti na dvije stolice. Niko ne može biti “malo vlast, malo opozicija”, podržavati Vladu kada mu odgovara, a u ključnim trenucima raditi u korist onih koje je narod smijenio. To nije politika — to je prevara birača.

Ako neko iz većine želi da ruši Mandića zajedno sa DPS-om, neka bude pošten i neka pređe u opozicione klupe. Neka više ne koristi benefite vlasti, a istovremeno glasa u tandemu sa onima koji su decenijama urušavali institucije, pravdu i slobodu u Crnoj Gori.

Mandićev izbor za predsjednika Skupštine bio je dio političkog dogovora većine, temeljenog na volji građana. Njegova smjena na osnovu zahtjeva DPS-a nije napad samo na njega, već i pokušaj rušenja parlamentarne većine i povratka bivšeg sistema na mala vrata.

U danima koji dolaze, javnost će sa velikom pažnjom gledati na glasanje. Imena onih koji stanu uz DPS u ovom trenutku, ostaće upisana kao oni koji su pokušali da izdaju volju naroda.

Vrijeme je da svi pokažu kome stvarno pripadaju: narodu i promjenama — ili bivšem režimu.

Tagovi