NATAŠA I SEDAM PATULJAKA

Piše: Duško Sekulić

Mnogi najbolji sinovi Srbije su dali svoje živote braneći srpstvo i otadžbinu. Sa njima se naš narod sa pravom-ponosi. Ali postoji još jedna, manja grupacija sklona podmićivanju, autošovinizmu, sa genetskim ožiljcima, morbidnoj prošlosti, krminalnim porivima, duševnim boleštinama…i oni su tema mnogih razgovora. I što je posebno interesanto, takvi tipovi se sve više dovode u kontekst pobune u Srbiji.

Pola godine Srbija se viteški, junački, odupire sopstvenom uništenju. Predsjednik Aleksandar Vučić predvodi snage koje štite državu, Srbe, Srpkinje, Srpčad i-pobjeđuje. Gandijevski, miroljubivo, uporno sa namjerom da sačuva zavedeni  dio svog naroda maltene, svakog čovjeka. Nikada nije pružio batinu i pendrek već ruku i spremnost na razgovor.

Međutim,  Aleksandar Vučić blokaderima izbija i zadnju nadu u namjeri da unište Srbiju. Umjesto sile on nudi dijalog. Dogovor. Saradnju

DŽinovska hobotnica zla se primiče površini. Pojavljuje se i poneka glavurda ali se obrisi naslućuju. Pola godine predsjednik Vučić igra  simultanku sa blokaderima, manjim dijelom studenata i profesora i to velemajstorski. Sa beskonačnim strpljenjem. Ali kao da se osjeća dolazak vremena kada će blokaderi, satjerani u ćošak obaliti svoga predvodnika.

Obojene revolucije u svijetu bile su predmet ispitivanja i izučavanja skoro svih postojećih bezbijedonosnih agencija ali ono što se desilo Srbiji u zadnjih pola godine, način rušenja države, žestina akcije, decenijski upliv na fakultete i škole, vrbovanje studenata, učenika i profesora je tekao duže vrijeme-još nije nigdje viđeno.

Obezbijeđeno je finansiranje iznutra i spolja, obuka, medijska potpora (RTS, N1…) potpora stručnjaka iz zapadnih bezbijedonosnih službi za rušenje vlasti u državama…

Rad srpskih službi bezbijednosti, iako će ocjena njihovog rada biti kasnije i naknadno podvrgnuta posebnoj državnoj analizi, jeste zadovoljavajući. Rezultati većeg dijela profesionalaca su vidljivi i pored toga- već opipljivi. Teško je bilo identifikovati unutrašnje predvodnike terorističkog bunta jer su neki od bitnijih nosilaca subverzivnih poslova u Srbiji i to oni koji donose mnoge važne odluke, koji povezuju i planiraju aktivnosti blokadera, rušitelja Srbije, bili ogrnuti plaštom vaspitača mlađih generacija.

Naše službe su identifikovale formiranu subverzivnu-terorističku hobotnicu i njene najvažnije segmente.

Posebno je interesantna aktivnost Zdenka Tomanovića, advokata,  koji se ovih dana, pojavio u centru zbivanja kao jedan od glavnih organizatora uništenja Srbije.

Naše bezbijedonosne službe su ga markirale kao jednog od vođa blokade države. Jedan od organizatora. Gledajući na predhodno vrijeme, Zdenko Tomanović se, javnosti bio poznat, kao advokat Slobodana Miloševića u Hagu!!!?

Vršio pritisak na dr Vojislava Šešelja da mu bude branioc u haškom tribunalu…

Na svu sreću, od tog posla nije bilo ništa.

Ono što se sa sigurnošću, sada zna, jeste da je Slobodan Milošević dao Tomanoviću pismo naslovljeno ruskoj diplomatiji u kojoj ih obavještava da haški dželati sve čine da ga ubiju i traži da ga Rusi zaštite i spasu mu život.

Milošević je ubrzo ubijen u haškom kazamatu i tek kada je sve bilo kasno pismo je koje je svo vrijeme bilo kod Tomanovića našlo se, u rukama ruske diplomatije!?

Da li bi Miloševićev život bio spašen da je Zdenko predao pismo na vrijeme-niko to više ne zna. Ali, ono što je sigurno jeste: Milošević je u zatvoru otrovan dok je Tomanović mnogo kasnio…

I još jedna veoma interesantna činjenica: biografiju advokata Zdenka ne možete naći na GUGLU ili Vikipediji. Sakrivena za javnost. Zna se da potiče iz Hercegovine…

– Emisija Kolegijum Informer raskrinkala je advokata Zdenka, kada je glavni urednik u programu uživo izjavio da je „Tomanović zapretio da će sve uništiti ukoliko njegovo ime procuri u javnosti kao logističara i koordinatora pobune.“-kaže se u jednom ovdašnjem listu. Javno je objavljeno ime Tomanovića ali je on netragom nestao! Po prilici je pucao praznom puškom.

Advokat unaprijed osuđenih, Tomanović se izgubio u vidu lastinog repa.

Dalja istraga je samo potvrdila činjenicu da je Zdenkov politički ideolog i inspirator za ono što čini Srbiji, uostalom ujedno i ukupan ideolog blokadera u Srbiji- Nataša Kandić. Po mnogim, siva eminencija blokade Srbije.

Nataša Kandić.

Ideolog titoističke politike u Srbiji, promoter islamskih i katoličkih vrijednosti, uništitelj svega pravoslavnog, vlasnica NVO Fond za otvoreno društvo, (strani plaćenik- CIA-e Soroš) lobista Kosova kao države, žena koja je šamarala srpske starce u sred Beograda i to one sa Kosmeta, žena koja je otvoreno i uporno zagovarala lažnu optužbu protiv srpskog naroda da je u Srebrenici počinjen genocid, kćerka Titovog majora OZNE koji je nemilosrdno ubijao Srbe…

Kandićka je dobrovoljno izigravala agenta hrvatske SOA-e i identifikovala borce Republike Srpske Krajine koji su izbjegli u Srbiju, dostavljala podatke hrvatskim organima kako bi, na neki način bili prebačeni u Hrvatsku a onda hapšeni i suđeni…

Zdenko Tomanović je nakon slučaja sa Miloševićevim pismom bio pod lupom srpskih bezbijedonosnih službi tako da je njegov blizak odnos sa Natašom Kandić logičan sled događaja. Ali je sada, do javnosti dopro samo mali dio onoga što je rezultat te saradnje obzirom da su mnoge istrage još u toku.

Za svoj zločinački rad Nataša Kandić je odlikovana najvisočijim ordenjima nepostojeće šiptarske države. A živi i radi posred Beograda pod punom zaštitom SAD ambasade.

Uostalom, njena izjava da „OVK nije teroristička organizacija već oslobodilačka vojska“ sve objašnjava.

Jedan od glavara za uništenje Srbije je malo manje poznat široj javnosti iako je već u politici stigao da pokaže svoje slugansko lice-Aleksandar Kavčić, doktor elektronike.

Radi kao profesor na jednom univerzitetu u SAD a osnivač je fondacije „Alek Kavčić“. U Beogradu je završio matematičku gimnaziju, upisao elektro fakultet koji je kasnije završio u inostranstvu.

Radi u Picburgu (SAD) na univerzitetu Karnegi Melon.

U Srbiji se živo angažovao u stranci izvjesnog „ludog Radula“, „Dosta je bilo“ ali nisu uspjeli osvojiti cenzus. Ostali su na ulici.

Ali svoju neugaslu mržnju prema svemu što je srpsko, Kavčić je ispoljavao  na svakom mjestu.

Posebno interesantni su podaci o njegovoj fondaciji „Alek Kavčić“ koja je pod plaštom pomoći srpskoj prosveti, đacima dugo vremena subverzivno djelovala  na teritoriji Srbije čak i u osnovnom i srednjem obrazovanju. Fondacija se pojavila poturajući kukavičja jaja sa motom kompletnog snadbijevanja učenika i studenata udžbenicima u elektronskoj formi. Tako da je Fondacija ovog propalog političara postala bukvalno otrov za dio mlade generacije. Ne slučajno.

Jedan od kapitalaca izdaje i blokaderske obojene revolucije je Božo Prelević advokat i muž glumice Vanje Milačić. Bivši ministar Ministarstva unutrašnjih poslova još u prelaznoj Vladi Milomira Minića sve do dolaska DOS-a na vlast  kada ga je zamijenio Dušan Mihailović.

Uvijek se trudio da bude istaknut u borbi protiv srpskih nacionalnih interesa pa se ljudi pitaju da li je uticaj žene-glumice presudno uticao na njegove političke stavove ili je to stekao dugogodišnjom saradnjom sa najvećim srpskim izdajnicima.

Jedan beogradski medij se pozabavio „moralnim“ osobinama ovog istaknutog srbomrzitelja, pa kaže: Prelević je još kao sudija dobio nadimak „Rotkapna“ pošto je pokrao rotkapne sa jednog automobila još dok je bio sudija u Ustaničkoj ulici. Rotkapne su vraćene vlasniku ali je Božu ostao nadimak za vijek vjekova.

Službi nije bilo teško da Prelevića prati sa njegovim kontaktima u NVO sektoru.

Prelevićeva politička sabraća su strani agenti iz NVO Otpor, NVO G-17, NVO LEKS… Prelević stalno studentima nudi, upravo, članstvo u ovim organizacijama ali im ni riječi ne govori: otkud ogromne pare koje dolaze do pojedinih, čelnih blokadera?! Studenti taj novac i ne viđaju.

Da se podsjetimo. NVO Otpor je direktno finansiran iz Soroševih fondova. NVO G-17 je pod kontrolom Miroljuba Labusa i Mlađena Dinkića, isti oni koji su sa mitraljezima upadali u trezor Narodne banke Srbije u oktobarskom puču 2000. godine.

Oba ova kriminalca se sumnjiče da su uzeli državne zlatne rezerve iz tog trezora kao i milijarde evra vlasništvo države Srbije sa Kipra.

Prije neki dan Prelević se gadno poklizao izjavivši da se čovjek koji sve organizuje iz Londona a  zove Veljko Žižić, novinar?!!

Dva dana ranije profesor Univerziteta u Kragujevcu Zoran Čvorović je, u emisiji na Novom standardu, izjavio da je upravo Božo Prelević jedan od onih koji bi trebalo da podrže studentsku listu, rekavši da je on čovjek za kontakt!

Karakteristika najnovijeg Prelevićevog djelovanja jeste da je postao javni podržavalac karakturiste Koraksa za kojeg nedvosmisleno tvrdi da je –genije!?

Toliko o Rotkapni.

Tu je još jedan Crnogorac. Jovo Bakić. Poznat po tome da je još kao student dobio unuke. NJegove studije su trajale skoro do obaranja Ginisovog rekorda. Ono u čemu je Bakić nenadmašan jeste njegov žestok vokabular iako je, zvanično, akademskog obrazovanja i član Đilasove stranke.

U organizaciji blokadera nije mnogo bitan iako je poznat po jačini (decibela) svojih govora. Tu je najglasniji.

On bi pumpao, pekao, dinstao, marinirao,.. ni sam ne zna. Jedino što zna je da bude bezobrazan, vulgaran, nevaspitan i glasan. Još kad bi nešto naučio od onih koji bi trebalo da su mu uzori, bar po zvanju i profesiji, možda bi nam svima bilo lakše, jer bismo slušali jednu budalu manje.-kažu beogradske Novosti.

Srpsku pravoslavnu crkvu mrzi najviše. Uostalom, mržnja je njegov stil života.

U suštini kao čovjek, političar i stručnjak-nebitan.

Dinko Gluhonjić, profesor na novosadskom univerzitetu, bliski rođak upravnika logora smrti Jasenovac Dinka Šakića je sledeći na listi blokaderskih uzdanica. Uzdanica ustaškog pokreta i jedan od najintezivnijih srbomrzitelja-uopšte.

-„Dinko Gluhonjić iz loze izdajnika naroda kome po rođenju pripada i koji mu je dao sigurno tlo pod nogama nakon poslednjih građanskig ratova na našim prostorima, sa majčine strane potiče iz duge islamističke loze mrzitelja Srba, kojoj i danas pripadaju članovi njegove najuže porodice. Dinkova tetka Nadira Avdić udala se za Azema Vlasija šiptarskog advokata i političara.- kažu jedne beogradske novine.

Tu su još Milo Lompar, Borislav Stefanović i još po neko.

O njima sledećom prilikom.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije portala Borba)