Piše Miloš Spaić, pravnik, politikolog, menadžer, profesionalni sportista
U društvu koje se još uvijek koleba između tradicionalnog poimanja snage i modernih vrijednosti inkluzije, postavio bih jedno važno pitanje: Da li je Crna Gora spremna da na visoke državne funkcije bira ljude koji pored znanja, integriteta i vizije žive i sa invaliditetom? Istorija je već dala svoj odgovor. Ujedinjeno Kraljevstvo imalo je premijera, a prije toga ministra finansija Gordona Brauna, koji je, kao osoba sa oštećenjem vida, vodio zemlju u jednom od najtežih ekonomskih perioda.
Dejvid Blenket, bez vida od rođenja, obavljao je dužnosti ministra obrazovanja, pa ministra unutrašnjih poslova u Vladi Tonija Blera.
Frenklin Delano Ruzvelt je kao osoba sa invaliditetom, vodio Sjedinjene države kroz
Veliku depresiju i Drugi svjetski rat.A inače, bio je američki predsjednik sa najdužim stažom u istoriji Sjedinjenih država.
To nisu bili samo političari „uprkos invaliditetu“, to su bili lideri sa svim što jesu, a invaliditet im je bio samo lično svojstvo. U Crnoj Gori, međutim, još uvijek čekamo trenutak kada će neko sa invaliditetom imati mogućnost da bude prepoznat kao ozbiljan politički akter, ne iz sažaljenja već iz kvaliteta.
Moja misija je upravo to – kao pravnik, politikolog, menadžer i profesionalni sportista, vjerujem da imam ne samo znanje i snagu, već i viziju jedne Crne Gore u kojoj ćemo cijeniti ljude po njihovim djelima, ne samo deklarativno, nego i u praksi, Crne Gore u kojoj će osoba sa invaliditetom biti aktivni lider društva, kreator politika, nosilac odgovornosti. Moja želja je da pokažem da osobe sa invaliditetom mogu biti nosioci najviših državnih funkcija u Crnoj Gori. Vjerujem u takvu Crnu Goru , radim za nju, govorim za nju i neću stati. Mogu da kažem i uradim ono što je do mene, a na onima koji treba da me čuju je da li će me čuti.
Ja sam spreman, a da li je Crna Gora?
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije portala Borba)
