Piše: Petar Milatović Ostroški
Neka mi o miru ne galame ratni huškači, ni lažni mirotvorci koji zagovaraju mir dželata na grobu žrtve.
Sit sam palikuća koji izigravaju vatrogasce, kurvi koje trabunjaju o moralu, lopova koji blebeću o poštenju, kukavica koje histerišu o svom junaštvu, prljavog polusvijeta koji kičerski izigrava aristokratiju.
Za moj sto ne smiju da sjednu ratni i mirnodopski profiteri, kriminalni političari, politički kriminalci i ostala bulumenta s koca i konopca od zle majke i gorega oca.
Ispod časti mi je da na ulici uzvratim pozdrav udbaškim doušnicima koji su me špijunirali za nepostojeća djela, već kad mi se na silu jave obavezno ih pitam da svi okolo čuju: – Špijune, šta ima novo kod mene?!
Neka mi se sklone s očiju „četnici“ koji su slavili Tita i neka od mene bježe sve crvene vojvode kojima su do juče ideali bili partizanski jamari koji su nevini narod ujamljivali i sa okupatorima se bratimili.
Neka za sva vremena zaćute svi titoisti koji sada gromoglasno kritikuju njihovog Tita jer bi ta moralna ništarija bila niko i ništa da nije bilo zakletih titoista koji ga sada kritikuju, pa ja, koji sam Tita oduvijek prezirao, moraću sada da ga branim od titoista koji su ga previše voljeli!
Danas su najglasniji obavezni na ćutanje!
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
