Šarene zgrade, pa čak i čitavi kvartovi su veoma česta pojava u Rusiji. Međutim, malo ko može da pretpostavi zbog čega se savremene arhitekte odlučuju za ovako neobičan, koloritan dizajn. Odgovor se krije na više mjesta.

Oni koji su jedini dodir sa arhitekturom Rusije imali zahvaljujući fotografijama znamenitosti vjerovatno su stekli utisak da je to zemlja upečatljivih, koloritnih građevina. Najpoznatiji prestonički hram, hram Vasilija Blaženog, zatim Spas na Krvi u samom srcu Sankt Peterburga i mnoge druge poznate turističke atrakcije zaista jesu vrlo upadljivih boja.

Međutim, donedavno je istina bila potpuno suprotna – većina ruskih gradova držala se pravila da bi zgrade trebalo da budu neupadljivih boja poput bjele, sive, bež. Na sreću, ovo se djelimično promijenilo, pa se sada većina gradova može pohvaliti raznobojnim zgradama i kvartovima. Naravno, iza ovako drastične promene u stilu arhitekture stoje najrazličitije stvari.

„I dodaj svijetu malo boje“

U vreme Sovjetskog Saveza većina zgrada građeno je tipski i za jako kratko vrijeme, kako bi se svima koji žele da se presele u velike gradove omogućio krov nad glavom. U takvim uslovima, naravno, o nekoj vanserijski lepoj arhitekturi nije moglo biti ni riječi – takozvane „hruščovke“ su građene od sivih blokova, koji ne samo da nisu radovali oko, već su i gradove činili mračnijim.

Sa dolaskom nove vlasti, već u savremeno doba, gradovi su počeli polako da se mjenjaju, a na smjenu starim, monotonim zgradama došle su neke nove, moderne, sve u staklu. Međutim, ni to nije toliko doprinelo „oživljavanju“ gradova i zato su vlasti postepeno donosile odluku da se pojedine zgrade ili stambeni kompleksi boje različitim bojama, umjesto uobičajenim, monohromatskim.

Negdje je samo pitanje estetike, a negdje je i praktičnosti

I dok se u većim gradovima građenje šarenih zgrada i kvartova može posmatrati kao puko ulepšavanje, u gradovima na krajnjem severu zemlje ovakve građevine imaju mnogo značajniju ulogu – one su tu da stanovnicima ne samo podignu raspoloženje u dugim, sivim i hladnim zimskim mjesecima, već i da im olakšaju snalaženje kada je napolju maglovito i kada veje snijeg.

Zamislite samo koliko je lakše kao orijentir imati, primjera radi, jarko narandžastu zgradu ispred sebe, a koliko bi bilo teško razaznati gdje ste, kada bi ona umjesto narandžaste, bila, na primjer, sive boje. U tom sivilu, kada je napolju mećava, jedva da se vidi na rastojanju od pet metara. Dakle, za sjeverne narode ovakve zgrade su pravi spas, kako od depresivnog raspoloženja i apatije, tako i od lutanja.

(RT Balkan)

Tagovi