Crveni trg, 1. septembar 1973. godine. Ispred Mauzoleja Lenjina na stotine djece i odraslih, svi čekaju u redu da vide tijelo pokojnog vožda. Odjednom – BAM! – eksplozija, geleri lete svuda po mauzoleju, ljudi vrište, krv na sve strane. A Lenjinu, koji je bio glavna meta – ništa! Šta se dogodilo tog dana, ko stoji iza jednog od najstrašnijih pokušaja uništavanja tijela vožda i šta je uopšte motiv za takav zločin?
Tog 1. septembra je red za ulazak u Mauzolej Lenjina bio kilometarski – prvog dana škole učitelji su želeli da djeci prirede upoznavanje sa jednim od najvećih istorijskih ličnosti SSSR. Zajedno sa djecom u mauzolej je neprimjetno ušetao i terorista, koga čuvari greškom nisu ni pretresli, jer su mislili da je jedan od učitelja.
Našavši se pokraj staklenog sarkofaga u kome leži Lenjin, muškarac je aktivirao ručnu bombu koju je sve vrijeme skrivao ispod kaputa, a jaka eksplozija odjeknula je prostorijom. Toga dana život je izgubio ne samo terorista, već i dvoje nedužnih ljudi, supružnici koji su u Moskvu doputovali iz Astrahana.
Četvoro novopečenih osnovaca, koji su se u tom momentu nalazili u mauzoleju, zadobilo je teške telesne povrede, a najbolje je prošao Lenjin, koji je zapravo i bio meta napada teroriste – njegovo tijelo nije zadobilo ni jedno jedino oštećenje, jer je bilo zaštićeno blindiranim staklom sarkofaga.
Istragu vodio predsjednik KGB, identifikovati prestupnika bilo nemoguće
Istragu ovog strašnog zločina, koji je odnio nekoliko života, ali i uznemirio sve posjetioce Crvenog trga i stanovnike Moskve, preuzeo je na sebe čuveni Jurij Andropov, predsjednik službe KGB. Međutim, čak ni to što je najiskusniji od najiskusnijih vodio slučaj nije dalo nikakve posebne rezultate.
Za pripadnike KGB je najvažnije u tom trenutku bilo da saznaju ko stoji iza zločina, ali je ih je bilo praktično nemoguće identifikovati – zbog eksplozije od tela teroriste nije ostalo gotovo ništa. Jedini trag mogli bi biti ostaci njegovih dokumenata, iz kojih su istražitelji zaključili da je u pitanju prestupnik-povratnik.
Još jedan podatak koji su pripadnici službe bezbjednosti uspjeli da saznaju jeste taj da je osoba u prestonicu doputovala iz Gorlovki i da se (najverovatnije) zove Nikolaj. Terorista je, kako se kasnije ispostavilo, prije odlaska u Moskvu svojoj majci rekao i da će uskoro za njega čuti cijela država.
Motiv zločina takođe nije najjasniji
Na samom početku istrage postavljena je hipoteza da je terorista samo želiio da ponovi „podvig“ Herostrata, koji je 356. godine prije nove ere zapalio najznačajnije Artemidino svetilište, i digne u vazduh Lenjinovu mumiju. Međutim, dalje istraživanje slučaja pokazalo je da potencijalno postoje i drugi motivi.
Jedan od njih bilo je samoubistvo radi izbjegavanja služenja kazne zatvora koja ga je čekala. Bilo kako bilo, ovaj slučaj nije jedini ovog tipa – i ranije su se u Mauzoleju Lenjina dešavala „protestna“ samoubistva. Primjera radi, 1934. godine jedan seljak pištoljem pokušao da „likvidira“ Lenjina, a kada su čuvari pokušali u tome da ga spriječe, on je ispalio metak u sebe.
Tridesetak godina kasnije, 1967. godine, jedan turista iz Kaunasa aktivirao je bombu tik pored sarkofaga, ali je tijelo Lenjina i tada ostalo netaknuto. Na kraju, 1973. godine desio se i poslednji pokušaj „atentata“ na pokojnog sovjetskog vožda, nakon čega su uvedene neuporedivo strožije mere bezbjednosti.
