Piše: Želidrag Nikčević
Da, tačno je: u crnogorskoj vlasti postoje činioci koji smišljeno i otvoreno diskriminišu srpske kadrove. Zar je to neka tajna? Nešto novo?
Nije, naravno. To je njihov izbor, nasilnički i antidemokratski, što bi se reklo – montenegrinski. Suprotan svemu što je Crna Gora bila i što treba da ostane.
Međutim, pravo pitanje glasi: kako se Srbi tome mogu suprotstaviti?
Da ponovim 145-i put. Pošto mi živimo u višestranačkoj, parlamentarnoj demokratiji, a ne u monarhiji ili teokratiji, politički i nacionalni interesi Srba u Crnoj Gori najefikasnije se mogu braniti velikom strankom ili koalicijom, koja će imati dovoljno snage da ostalim konstituentima vlasti ispostavi svoje zahtjeve i učini nemogućom bilo kakvu diskriminaciju. Jer se kod nas nikakva prava ne uvažavaju zbog tzv. poštovanja, nego isključivo zbog strahopoštovanja.
Drugi put legalne i legitimne zaštite u današnjim okolnostima naprosto ne postoji.
Potpuno je očigledno da se ta zaštita ne može ostvariti nikakvim kolumnama, argumentima i žalopojkama, a naročito ne promocijama sve novijih srpskih „lidera“, koji na izbore svaki put idu „samostalno“, grčevito se boreći za cenzus, ili čak na listama onih koji ih sad diskriminišu (slučaj Danilović), pa su im posle krivi Andrija Mandić, Slaven Radunović, Simonida Kordić i Budimir Aleksić.
Zar nije čudno: žale se zbog objektivne nemoći onih (koalicija „Za budućnost Crne Gore“) kojima su sami, umjesto da im se pridruže, svojim inokosnim djelovanjem značajno umanjili političku težinu i moć, pa time i mogućnosti realnog odlučivanja?!
Da podsjetim zaboravne, koliko god se ljutili: u ovom našem 21. vijeku, JEDNA lista je konstantno dobijala DVADESETAK procenata srpskih glasova, a DVADESETAK upornih srpskih lidera, na istim tim izborima – konstantno tu negdje oko JEDNOG procenta.
Pa vi sad izračunajte. Vrlo komplikovana matematika. Drugi osnovne.
Skoro sve nam je zajedničko: ideje, principi, zabrinutost zbog trenutne situacije. A kad pogledamo konkretno djelovanje, šta vidimo? Uprkos opštesrpskom narativu, svaki od ovih ozbiljnih, pametnih i aktivnih lidera je potpuno samostalan, sa grupicom takođe ozbiljnih, pametnih i aktivnih pristalica, i svi se iz petnih žila trude da tako ostane. Da se na svom sićušnom dijelu fronta dočepaju bar jednog „spasonosnog“ mandata, potpuno ignorišući jedan drugoga, trećega i desetoga, a svi zajedno ignorišući koaliciju „Za budućnost Crne Gore“, koja bi mogla i morala da ih objedini. Koja bi uz samo još malo sloge i pameti mogla da dostigne političku težinu neophodnu za sprečavanje bilo kakve diskriminacije.
Prema tome, najblaže rečeno, nekorektno je zbog diskriminacije Srba u Crnoj Goori optuživati koaliciju „Za budućnost Crne Gore“, a naročito Novu srpsku demokratiju, jer ta koalicija danas ima približno onoliko moći koliko je dobila glasova na izborima. Da su srpski političari stali na zajedničku srpsku listu, ni PES, ni Demokrate ne bi mogli da rade to što rade, jer bismo mi imali ubjedljivo najjači parlamentarni oslonac.
I još, da ne ustajem dva puta, podsjećam na onaj čuveni dijalog:
– Gospode, zašto nas ovako kažnjavaš? Gdje smo to pogriješili?
A glas odozgo:
– Na izborima, čedo moje, na izborima…
(IN4S/Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)
