BILJANA

Piše Emilo Labudović

Ministri, a i ministarke takođe, su zakonom ovlašćeni/ne da u svojim resorima vedre i oblače, postavljaju i smjenjuju, degradiraju i unapređuju. Naravno, sve bi to trebalo da je po slovu zakona, ali Crna Gora je i po tome presedan. Jer, zlatno pravilo da je zakon iznad i prije svega, u Crnoj Gori je u sjenci toga ko je i „čiji“ je ministar. Tako se nekima može sve, a nekima ni da prašinu pobrišu u svom kabinetu. Naročito ako ste Vesna Bratić i ako ste deklarisana Srpkinja.

Ministri, kao i svuda u svijetu, u svoje fotelje uskaču iz partijskih i taj „uslov“ je često prioritetniji od profesionalne biografije. Poduži je spisak ministara opšte prakse koji su, od izbora do izbora, istom stručnošću, upravljali raznim ministarskim resorima. Kao, recimo, Migo, Predrag Bošković i ini (poduži je spisak). Nije neibično, naprotiv, pravilo je da se sa promjenom upravljačke strukture, u manjoj ili većoj mjeri, mijenja i politički kurs društva, a samim tim čini se normalnim , zakonitim i moralnim, da se promijene i dotadašnji „kursisti“. Naravno, pod uslovom da niste Srbin i da niste Vesna Bratić. A, za svaki slučaj, tu je i Upravni sud da zaštiti „međede u lovostaju“ i „ispravi krivu Drinu“. I opet, samo pod uslovom da niste Srbin i da niste Vesna Bratić.

Ali, i u okviru istog programskog miljea koji karakteriše određenu garnituru vlasti postoje „nosioci“ koji nijesu po mjeri ili su, iz nekog od još uvijek neočišćenih političkih bunjišta, naciljani kao meta. Naročito ako je naciljani/na Srbin ili Srpkinja. Brojni su slučajevi pogubljenih srpskih glava priloženih na oltar koalicionog jedinstva i njegovog po svaku cijenu održavanja. A cijena se, uglavnom, namiruje srpskom monetom.

Aktuelna ministrica prosvete smijenila je aktuelnu direktoricu podgoričke Gimnazije, Biljanu Vučurović koja je, gle čuda, Srpkinja. Smijenila, je jer je, po njenom mišljenju, Biljana povrijedila i zanemarila svoje direktorske obaveze do mjere koja je čini nedostojnom mjesta na koje je postavljena. A uz to, njenoj nepodobnosti lopatama doprinosi to što je ona koja jeste. Srpkinja.

Slučaj, iako je samo jedan od desetina koje je „istraživao“ nekakav centar za istraživačko novinarstvo (???), unaprijed je izdignut na nivo zločina bez kazne, za koji se, po svaku cijenu, morao kazniti onaj koji u cijeloj priči nije ni luk jeo, ni luk mirisao. A smrdi po zločinu, jer je Srbin.

Seksualno uznemiravanje jeste društveno neprihvatljivo i kažnjivo ponašanje, dolazilo ma od koga. Od profesora i pedagoga pogotovo. Čak i u situaciji kad je „žrtva“ već bivša učenica. Čak i onda kada na ovim modernim komunikacijskim sokoćalima postoji spasonosno „dugme“ odbijanja i zabrane nepoželjnih poziva i poruka. Čak i onda kada je „žrtva“ dovoljno punoljetna i pametna da napasnika prijavi tamo gdje treba i kome treba – u policiju i tužilaštvo. Jer, direktor/ica škole nije čuvar moralnog integriteta đaka i profesora već neko ko organizuje i sprovodi nastavni proces. Za sve dugo nadležni su drugi. Naravno, pod uslovom da niste srpske vokacije. Jer da nije tako, dobar dio bremena odgovornosti morala bi ponijeti i Biljanina prethodnica koja je nastavnika – napasnika, kao izuzetan kadar, bez konkursa, dovela i u Podgoricu i u njenu Gimnaziju. Ali, ne može, jer ona nije Srpkinja.

Bauk srpske pripadnosti nadvio se nad sve sfere crnogorskog društva i prijeti da ga razori. I provjetri. Da širom otvori prozore i izbaci usmrđelu i ustajalu žabokrečinu DPS nasleđa koja još uvijek vonja iz svih društvenih i kulturnih pora. Ali, budni čuvari toga nasleđa, kojih je, preobučenih i maskiranih, i u novoj vlasti pun kofer, uporno vuku uže napretka nazad i samo nazad. Jer, svaki osvojeni metar budućnosti prilika je da se otkriju i u novom svjetlu sagledaju njihove pacovske njuške. I to ih stalno drži u stanju latentne panike jer su svjesni da ih na kraju puta čeka – SPUŽ. A sva navodna trenutna politička kriza, izazvana takođe navodnim „udarom“ na Ustav, ustalasana je činjenicom da je predmet odbrane sutkinja koja se, i prije svog izbora u najsvetiju sudsku stolicu, javno, nedvosmisleno i krajnje drsko, izjavila da će „prije dati glavu nego člansku kartu DPS“!? Ali, njoj se može jer nije Srpkinja.

Ima jedna predivna makedonska pjesma u kojoj „Biljana platno beleše“. A ljudski obraz je isto što i platno na kojem se, neskriveno, vidi kad je čisto i bijelo i kad sija kao sunce, ali se isto tako vide mrlje i sva prljavština ljudske podlosti i zlobe. Lice Biljane Vučurović je svjetlije od Biljaninog platna sa Ohridskih izvora. A čovjek, naročito kad je Srbin, više od toga na častan i Bogu ugodan način ne može da stekne.

I na kraju, gospođo Biljana, znam da vam nije od neke utjehe, ali ću i Vas i Vaše progonitelje podsjetiti na čuvene Demokritove riječi da je „onaj koji nanosi nepravdu nesrećniji od onoga koji je trpi“!

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)