Piše: Stefan Sinanović
Malo šta mi je komično koliko crnogorsko ontološko nepoznavanje složenosti i svih nijansi srpskog političkog bića.
Još od sinoć se odlično zabavljam pojednostavljenim i naivnim pretpostavkama – ne znam samo da li projektuju polazeći od vlastitog slučaja (?) – da naš nacionalni genom, kolektivno nesvjesno, i onaj prkosni supstrat koji nas, po njihovim mjerilima, diskvalifikuje iz ekipe civilizovanih, po briselskom dres kodu opeglanih, naroda, zavise od nomenklature bilo koje, inače jako trošne i jako prolazne, vlasti.
Slično je i sa građanistima: ne znam da li im je percepciju zamaglio tviter simulakrum, ili estetika seminara, edukativnih programa, možda i djetinjasta vjera u „uređen sistem” i evropske vrijednosti, ali i njihovo samozavaravanje da nas srpstvo i Srbija nisu puni („…sve crnji od crnjeg”) na sličan način previđa činjenicu da naš kosmopolitizam ne isključuje i naše nacionalno (e.g. Pupin, Krakov, Crnjanski, Kusturica).
Dakle, Beograd je svet, ali je i srpski svijet. Isto tako je simpatična i vaša tradicionalna, da ne kažem mentalitetska, makar i navijačka, opčinjenost glavnim gradom Srbije i Srba – očito mnogo upadljivija i intenzivnija nego što je to politička zagledanost u brojne druge centre.
Ali to što mi radimo, to je naša stvar. Vi ste se samoinicijativno isključili i neka su vam srećni puti.
(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)
