Piše: Bojo Pižurica
Sa radošću možemo da konstatujemo da je tranzicioni period u Crnoj Gori napokon uspješno završen. I da je kao svoj najslađi i najsjajniji plod donio onu čojsku, humanu i pravednu Crnu Goru. Crna Gora je bila posrnula, zabludjela, ogrezla u mitovima i zavjetima ali, srećom, otresla se od toga i postala jedno moderno feudalno društvo dostojno čovjeka.
Posle utjerivanja novih klasnih odnosa, neopterećena nasleđem, Crna Gora se svrstava u red posttranzicionih država koje se temelje na brizi o čovjeku. Nije bilo lako, ali suptilnim tranzicionim metodama uspostavljen je poredak koji naprosto vrca od uređenosti, obzirnosti i humaniteta. I to nije maska, kao kod nekih, nego dubinsko i kapilarno uspostavljanje reda u društvu i u čovjeku.
Veliki doprinos ovako srećnom razvoju događaja dali su studenti u Crnoj Gori. Svi se sjećamo njihove veličanstvene borbe tokom čitavog tranzicionog perioda i odvažnih reakcija na pojavu svih društvenih anomalija. Nijesu se libili studenti da u zadnjih 30 godina iskažu svoje nezadovoljstvo na i najmanju društvenu devijaciju.
Tranzicija je uspjela da za kratko vrijeme stvori ono što je ponajbolje za jedno društvo – usku klasu bogatih i plemenitih. Onih što su sa koliba i veriga prešli na vile i kamine, sa masanice i grušavine na šatobrijane i dom perinjone, sa šupljih borovo čizama i mokrih gaća na razna plovila i jahte. Ostalo je još samo da tu plemenitost ovjere kakvim starim porodičnim grbom.
Ovi drugi, grbavi i bez grbova, ostali su široka masa koja se nada da neće mnogo smetati ovim prvima, kao što sir ne smeta plemenitim plijesnima nakupljenim po njemu. Ne smeta ali ih hrani. Ostaje i nada da će i oni jednoga dana postati kakvi takvi ljudi.
A prvi su prvi po mnogo čemu, po patriotizmu, po prvim milionima, po prvim bankama, po prvim referendumima, po prvim redovima do mora, po prvim lukama i prvim rukama, po prvim mini hidrocentralama i prvim maksi profitima. Ovi donji, u potpalublju, ostavljeni su da naglabaju o svojoj blablatrućastoj stvarnosti. Oni znaju šta je stvarnost a plemeniti šta je realnost.
Sezona lova je završena. I lova i love. Ali, ko se snašao – snašao, što reče prvi barjaktar ovih svatova u svojoj neprevaziđenoj izjavi. Ništa ljepše i tačnije nije izgovoreno na crnogorskom jeziku u čitavom periodu njegovog tisućljetnjeg trajanja.
Treba uočiti i to da je tranzicija počela i dobila puni smisao sa rušenjem retrogradne kapele. Mali korak za novog čovjeka ali veliki za montenegrinstvo. Sa bratstva i jedinstva spretno se prešlo na montenegrinstvo. Čak se i rimuje, bratstvo jedinstvo – montenegrinstvo.
Zamislimo samo, da nije bilo ovako. Stvorio bi se najnakazniji sistem jednakih šansi i pravila. Sistem pravde, ali se zna da tamo gdje ima previše pravde, nema napretka. Sistem duboko vezan za tradiciju, ali tranzicija ne trpi tradiciju.
U njemu nikada ne bi mogla da uzraste nova vlastela, ova plemenita i plemićka klasa sa novim idejama kakve se nikada ranije nijesu čule u Crnoj Gori. Na plemenitom nivou se plemenito i misli i radi i to tako da se prevazilazi čak elitizam i izuzetnost. Zato, malo tiše pričajte da se ne naruši njihova teško stečena nirvana i duševni ekskluzivitet. Oni se temelje na plemenitom preziru i gađenju prema nesnađenima.
I od sada, sve po zakonu, nećemo valjda dozvoliti da im se naruši mir u djelovanju, to bi moglo biti kobno po društvo. Tranzicioni uspjeh je postao stvar hvale. Tranzicija je, i hvala joj, omogućila da konačno pređemo sa plemenskog na plemenito. Da sve kontroverzno pretvori u humano i uvaženo. Zato, trebalo bi formalizovati stvari i Skupštinu Crne Gore preoblikovati u Gornji i donji dom.
Ostaje još samo da brižljivo režiran politički ambijent, koji je samo naizgled karnevalski, pažljivo i detaljno zacementira rezultate tranzicione meljave. A meljava ko meljava, to je mlin koji melje do neprepoznatljivosti.
(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)
