Piše Želidrag Nikčević
Zanimljiva vijest dolazi nam s juga gorde turističke velesile. Posle onih ljetošnjih Ukrajinaca, sad su naše momke u Bokokotorskom zalivu počeli da tuku i Albanci.
Ali pažnja! Utišajte emocije, ne žurite sa staromodnim zaključcima. Kako javljaju senzibilne „Vijesti“, riječ je u stvari o običnim državljanima i običnim radnicima: „Petnaestak državljana Albanije i Kosova fizički su napali jutros oko šest sati u Kamenarima nekolicinu radnika trajektne linije Morskog dobra”.
U komentarima, vidim, fanatično se plasira teza da prestupnici nemaju nacionalnost. Čovjek je čovjek, a nečovjek – nečovjek. Da razmislimo, ipak, da li je sve baš tako jednostavno.
Mnogi ljudi koje poznajem i uvažavam nacionalnost smatraju vještačkim pojmom, uopšte ne suštinskim, i zbog toga uporno tvrde da „zločinci nemaju nacionalnost“.
Po toj školi mišljenja, čovjek se rađa bez nacionalnosti i stiče je tokom svog života u procesu vaspitanja, kao i govor. Nije to nešto urođeno, već stečeno.
Tek razvijajući se kao ličnost, čovjek se izdiže iznad nacionalnosti kao načina identifikacije, i za to ima mnogo primjera. Recimo, Sokrat, Montenj i Šekspir nisu „Atinjanin, Francuz i Englez“, već filozof, pisac i dramaturg.
Štaviše, upravo takvi ljudi formiraju nacionalni identitet, a ne on njih. Ukratko, nacionalnost je drugorazredna karakteristika ljudske ličnosti.
U redu, sve mi to zvuči prilično uvjerljivo i logično, ali – postoji jedno važno ali!
Nacije i narodi ne sastoje se en masse od pojedinaca, kao što se pčelinji roj ne sastoji isključivo od matica. Svaki nastavnik/trener će vam reći da je prosječan nivo razreda/tima određen najgorim, a ne najboljim članovima.
Što je čovjek prostiji, primitivniji, što je manje ličnost a što više pripadnik grupe, to je on prosto gluplji, to više odgovara stereotipima o svojoj naciji.
Na najnižem nivou, to izgleda karikaturalno – upečatljiv primjer je baš montenegrin, u čijoj ličnosti nije ostalo ništa originalno, on je hodajući skup klišea. Prostije rečeno, što je niži nivo razvoja ličnosti, to ona sadrži više kolektivnih nacionalnih osobina. Zločinac, kriminalac ili prestupnik – to je dno dna. Upravo zato zločinac uvijek ima nacionalnost.
Dakle, koliko god to nekome bilo teško da izgovori, ovih petnaestak siledžija imaju nacionalnost, i oni su po nacionalnosti Albanci. A ona trojica mladih Nikšićana na čijem automobilu je bila ispisana istina – oni su po nacionalnosti Srbi.
(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)
