Piše: Aleksandar Novović, politikolog iz Podgorice
Diktarura, kažu. Pa ne no je l’?
Aktivno kreiranje amnezije i narativ o diktaturi žestoko bodu oči i paraju uši ovih dana. Nevjerovatno je koliko je pominjan termin diktatura i pripisivan trenutnoj vlasti i kako neko postepeno pokušava taj isti termin da pretvori u nesuvislu poštapalicu, sve do svog totalnog izobličenja i obesmišljavanja značenja.
U prilog tome, evo jednog videa za podsjećanje kako izgleda diktatura čije su oličenje pendrek i čizma, a ne nadglasavanje i prednost parlamentarne većine – nad protestom neistomišljenika i kako se Đukanović i njegov režim trideset godina obračunavao sa neistomšljenicima.
I evo kako je juče izgledao odnos pemijera Spajića prema svojim oponentima.
Zamislite da je krajem oktobra 2015. godine opozicija ušla u Skupštinu? Ne znam da li bi li nas pobili, ali se sjetite kako su nas defenderima razbijali po ulicama i sjetite se osjećaja beznađa onih koje su zatvorili na mostu sa dvije strane i punili suzavcima, ili nas koji smo strmoglavljivani u korito Ribnice da bi ,,prebjegli“ na drugu stranu.
Ali, naspram ovih podjsećanja, mnogo je bitno uočiti kako danas mnogi dijangostifikuju diktaturu, navodno racionalno, ali uvijek sa nijansama teatralnosti i panike (kršenje, veli ustava) i kako rade aktivno na amneziji u vezi sa periodom onoga što se, da budemo realni, takođe nije moglo nazvat diktaturom, ali jeste HIBRIDNIM REŽIMOM sa naglašenim elementima represije. Doduše, mnogo opasnijim i mračnijim nego bilo šta danas.
Među najglasnijim koji ovih dana potenciraju narativ o diktaturi su takozvani građanski aktivisti koji sebe kompromituju iz dana u dan, navodno se boreći protiv partitokratije, a sarađuju sa partijama i realizuju njihovu agendu.
Smiješno je koliko se taj izraz ,,DIKTATURA“ olako prihvata u nekim krugovima kao dešavanje i realnost. I ono što je još zanimljivije kako se uporedo sa narativom o diktaturi provlači podtekst da se sad ne smije pomenuti ništa što je bilo u vrijeme DPS-a, jer je to navodno aboliranje grešaka PES-a.
S druge strane, DPS-u se dozvoljavalo da priča o strahu od povratka u mračne devedesete čiji je, na kraju krajeva on bio kreator, ali se trenutnoj vlasti zabranjuje da priča o povratku DPS-a koji je kreirao svaki jad koji je zadesio Crnu Goru poslednjih 30 godina i čija se infekcija ne može suzbiti još ko zna koliko decenija.
Ali, sve se više javlja se ta ma(n)trica da ovako nije bilo ni u doba DPS-a i da je DPS bio bolji. Neki su aktivisti išli i korak dalje, pa pisali da im je gore to što neko prevozi madrac od Ćoća koji bije novinarku. Ali, lijepi su im izgleda bili mračni dani bivšeg režima kad su na „Vijesti“ padale bombe.
Vapaji i kukumakanje o diktaturi, tragični su pokazatelj amnezije koju demonstriraju upravo oni koji su se borili protiv amnezije. Evo čak i onaj dosadni nedjeljnik „Monitor“ prije neki dan pokušava da odradi tu realtivizaciji ,,svi su isti“, samo neki nisu.
(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)
