Piše: Emilo Labudović
Vrijeme je svetih dana, slava i praznika, vrijeme porodičnih okupljanja, susreta i radovanja. Vrijeme povratka onih koji su, iz ovih i onih razloga, morali da odu, povratka na ognjište, u majčin zagrljaj ili u ledenu prazninu njenog izostanka. Vrijeme u kojem se izgleduje niz sokak, niz bijele prtine i neugažen cijelac, u nadi da će se ugledati dragi lik povratnika i dočekati ga vrelim zagrljajem i suzom radosnicom. Vrijeme je, dakle, srećnih dolazaka.
Ali, i pored slava i praznika, susretanja i okupljanja, ima onih među nama koji bi se radovali nečijim odlascima. I sve bi dali da im vide leđa, promijene adresu i predaju zaboravu, trag po tragu da im se zatre i zađe za horizont. Da se pogasi zora od istoka i da sunce, ono čisto, tradicionalno i Miljanovo, zađe u zapadnu nigdinu i zavlada mrak. I tek tada i samo tada bi u ovoj vukojebini iza svih gora i mora razuma i normalnosti nastupio vječiti mir, stabilnost i svaki napredak. I tek tada i tek samo tada će ovaj državni sunovrat u svoje rigidno i ultimativno naručje prigrliti nova, udomiteljska EU/NATO familija.
Spisak onih koji bi, i u ove svete i praznične dane, trebalo da odu je poduži. I svakim danom se, što glasno što poluglasno, šapuću njihova imena i njihovim trajanjem i istrajavanjem pravdaju svi državni neuspjesi. Jer, kažu, dovoljno bi bilo, za početak, da ode Andrija. NJegovim odlaskom, tvrde, riješila bi se mrzovolja Hrvata i njihovo podlo ucjenjivanje i držanje mrtve straže na ulasku u EU. A niko neće da razmisli da je Andrija simbol i neka vrsta demokratskog žiga na potvrdi o demokratskom iskiraku iz jedne jednonacionalne i jednopartijske tiranije, duge tri decenije.
Andrija na mjestu na kojem jeste je potvrda da u ovoj nesrećnoj zemlji živi narod koji je nekad bio dominantan a danas, uprkos svemu i svima, od Vašingtona, preko Brisela pa do na vrh Lovćena, i dalje čini trećinu stanovništva. I da, ako „ode“ Andrija ode i podrška ovog dijela naroda, i sve se opet sunovraćuje u ambis koncentrcionog logora sa kraljem iz Rastoka kao guvernadurom.
Andrijin odlazak, ipak, ne bi zadovoljio domaće apetite i ne bi, bar ne za dugo, odobtovoljio „braću“ od preko puta. Za njim ili prije njega, rado bi se vidjela leđa i Srpskoj pravoslavnoj crkvi. I nema veze što bi se čupanjem njenih korijena sa Cetinja državno stablo Crne Gore osušilo i svelo kao bokor trave na koji kiša nije pala deset vjekova.
I nijesu samo te visoke adrese nivo čijim bi se odlaskom usrećila Crna Gora i zbog kojih bi Zagreb bio makar malo zadovoljen. Jer ovdje nezadovoljnih činjenicom da u Crnoj Gori, gle čuda, ima i Srba, ima tušta i tma. Zato leđa moraju da se vide i Biljani Vučurović jer je, kao nedvosmislena Srpkinja, okrivljena i, bez suda, sudom medija i NVO koje ne „mirišu“ Srbe, presuđena kao zaštitnica pedofila. A to što je „napastvovana“ djevojka punoljetna nema nikakve veze, jer kad je neko pedofil, pedofil je bez prava na odbranu. A činjenica da „pedofil“ radi u Gimnaziji podrazumijeva da je i direktorica dibidus sumnjiva. I da mora da ode, jer ako ne ode, ona Marovićka neće preteći.
I sad, ako su Srbi, vjerujući i ne vjerujući, na funkcijama svih nivoa i sa dna kace, remetilački faktor i kočnica da se krene mimo Zagreba, onda nema druge nego pribjeći onom rešenju gospođe Draginje: na traktore, pa preko granice. Onako kao što su to uradili demokratski i evropski Hrvati, onako kako to pokušavaju Kurti i Izetbegović mlađi. Ali, ima tu jedan veeeeeeliiiikiiiii problem: traktori su u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede, a evo su već trojicu prethodnih ministara zbajbokali što u Spuž što u kućni pritvor.
I tako, kako god se uzme, problem srpskih odlazaka i leđa, ostaje ovoj i ovakvoj Crnoj Gori kamen o vratu. A o braći Hrvatima i da ne govorim. Jer, dok god je Crne Gore, makar i ovakve, biće u njoj i Srba! Prosijanih, probranih, neustrašivih i otpornih na ugrize iz Hrvatske, Brisela i sa bilo koje adrese. Srba koji neće da odu i okrenu leđa makar kad bi onaj Radman i ona Marovićka pukli na četvoro. Eto.
(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)
PROBLEM KRAJNJE OZBILJAN
PREDSJEDNIČE, DRZAVA TI SE URUŠAVA:
1. U pitanju je čisti rasizam
2. Konstruišu se krivice
3. NENADLEZNA udruzenja gradjana
( pa makar se zvale i NVO )
preuzimaju VLAST
( vode istragu, optuzuju, presudjuju, oduzimaju pravo na rad )
4. Zloupotrebljavaju se maloletno / punoletna
lica i nanosi im se šteta ( čisto krivicno delo).
Zloupotrebljenoj devojci očigledno ni najmanje nije
prijatno i ponaša se tako da bi joj mozda bila potrebna stručna pomoć.
5. Urušava se ugled vaspitne ustanove
(Hvala Bogu javili se i zaposleni u njoj – doduše okašnjelo ).
6. Uključuje se u slučaj nanadlezna inspektorka
7. Nadlezno ministarstvo i bivša direktorka ocigledno
nedorasli ovom ozbiljnom poslu.
Naprimer, zašto nije došlo du suspenzije i ZABRANE
sanimanja sa maloletnom decom u vreme dogadjanja, pre tri godine ?
8. I Na kraju gde je Predsednikova riječ ?
P.S. Ne pominjem profesionalna udruzenja jer ne znam dalli postoje.
Ni tzv. Zaštitnika gradjana ( Za zloupotrebu devojčice i napade na
Direktoruku )
Ni istrazne organe koji bi po sluzbenoj duznosti
morali da uzmu stvar u svoje ruke: naprimer zasto je profesor
još unijek medju djecom čak dodatno u jednoj privatnoj školi ?
P.S.S. Neka mi bude dozvoljeno da pitam i nešto o vaspitanju.
Napimer, kako je profesor dobio broj njenog telefona,
upozoravaju li se djevojčice na pristojno ponašanje
i pasnosti.
Starosna granica „devojaštva“ se opasno spustila.
Pogledajte samo haljine na proslavi Male mature, naprimer.
Roditelji, gde ste da ste, htela bih da znam !