Uprkos tome što su lider Demokratske partije socijalista (DPS) i predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i njegovi najbliži stranački saradnici pokušali da odglume mirno i staloženo prihvatanje rezultata parlamentarnih i lokalnih izbora održanih 30. avgusta, na kojima su tri do tada opozicione liste ostvarile veličanstvenu pobjedu, sva je prilika da u najvišim ešalonima doskorašnjih vlasti Crne Gore ne vlada takvo spokojstvo, već da je riječ o fingiranom raspoloženju.
Naime, odlazeće vladajuće strukture, ali i Đukanović lično, koji će biti primoran na kohabitaciju sa novom vladajućom većinom i samim tim na svođenje svoje funkcije u puke ustavne okvire, odlučili su da se ne predaju, iako su deklarativno priznali izborni poraz, pa sada šire glasine kako nova Vlada neće ni zaživjeti, već će se tri pobjedničke liste iscrpeti ideološkim razlikama i kadrovskim ambicijama, što bi na kraju omogućilo da razmontiranje monstruoznog koruptivnog mehanizma DPS ni ne započne, već da se DPS, na eventualnim ponovljenim izborima, slavodobitno vrati na čelo Crne Gore.
U međuvremenu, Đukanović, i dalje uživljen u ulogu višedecenijskog apsolutnog gospodara Crne Gore, posmatra stvari iz prikrajka, ubijeđen da će izaći kao pobednik nad navodnim razlikama, neukošću i nedostatkom iskustva u redovima doskorašnje opozicije, pa u dobrom raspoloženju, udobno zavaljen, gotovo svake večeri ispija ekskluzivni škotski viski u budvanskom hotelu “Astoria”, u vlasništvu pripadnika novokomponovane crnogorske biznis elite Dragana Perovića.
(Da podsjetimo, Perović je svojevremeno užasno zamjerio Đukanoviću što je bez obrazloženja izgubio udio u poslu krijumčarenja cigareta, da bi potom “izgubio” i grčkog tajkuna Petrosa Statisa, koga je prvobitno doveo kod Đukanovića, da bi mu Statis okrenuo leđa i vremenom postao neformalni menadžer skrivenog kapitala “Prve familije”.)
Na osnovu toga se može ocijeniti da Đukanović neće napustiti viziju Crne Gore kao svoje prćije, privatne firme sa izraženom notom antisrpstva, čija je nezvanična himna “Bojna Čavoglave” osvjedočenog ustaše Marka Perkovića Tompsona.
Kao potvrda navedenog, Đukanović je širom regiona razaslao svoje čauše, zadužene da raznoraznim lokalnim narikačama zbog poraza DPS, po pravilu mrziteljima Srbije i svega što ima veze sa srpskim narodom, šalju ohrabrujuće poruke da je nova vladajuća većina osuđena na propast, i da će se DPS ubrzo vratiti na vlast jača nego ikad. Sa svoje strane, pomenuti čauši se nadaju da će njihov eventualni uspeh u ovoj akciji biti mera pozicioniranosti u nekom budućem deljenju karata, kada (a zapravo, ako) DPS ponovo bude u prilici da formira vlast.
Inače, dio Đukanovićevih čauša je svratio i do Beograda, koji je, nažalost, oduvijek bio otvoren i za one koji Srbiji i Srbima ne misle dobro, gdje pokušavaju da uteše lokalne strukture koje ne prestaju da ridaju nakon poraza DPS, a u još većoj mjeri nastoje da očuvaju imovinu i kapital stečen na najblaže rečeno sumnjiv način i plasiran u Srbiji.
Kako se može vidjeti, narečeni Đukanovićevi čauši se opredeljuju da žive u svijetu iluzija, jednoj virtuelnoj stvarnosti u kojoj je Đukanović i dalje apsolutni gospodar, koji odlučuje u ime svih njih i omogućava im veće ili manje privilegije kao nagradu za bespogovornu lojalnost i idolopoklonstvo.
Međutim, riječ je o jednoj neprincipijelnoj simbiozi, gdje gospodar nastoji da zaštiti svoje bogatstvo i sebe od sasvim izvjesne odgovornosti za brojna nepočinstva, dok ga njegove udvorice u činu apsolutne poniznosti i najdubljeg moralnog pada po svaku cijenu brane, poništavajući time i sopstvenu ličnost. I zato ostaje da se nadamo da bi povratak jedne takve strukture na vlast bio sramota koju slobodoljubivi građani Crne Gore, nakon što su posle tri decenije konačno dočekali oslobođenje od režima DPS, ne bi dopustili.
(Glas javnosti)
